Mostar, grad „slučaj„ u susret novim izborima!

Povezani članci

• Koncertom u Mostaru Sanel Marić Mara najavljuje novi album
• Fra Ivan Šarčević: Svaki je rat poraz ljudskosti i vjere, ali sada treba stati uz ukrajinski narod
• Milan Rakovac: Ako mira na Balkanu ne bude, neće ga biti nigdje…
• AMANET AUTORA MORALNIH VJEŽBI
• Zlatna zvijezda Šejtanićima
• Gem-set-meč

Piše: Milan Jovičić dipl.ing.el.

Mostar grad „slučaj„ ili crna rupa naše Bosansko hercegovačke realnosti. Bliže se još jedni izbori, sjećanja naviru a radi podsjećanja i upoznavanja, bar mostarske javnosti ako ne i šire, da se zna, da se ne zaboravlja i da se nikada više ne ponavlja. Na prvim postdejtonskim izborima za Gradsko vijeće grada Mostara, godine 1996., na koalicionoj listi za jedinstveni Mostar / SDA, SDP,  Stranka za BiH i nezavisni vijećnici iz reda srpskoga naroda / izabran sam za vijećnika u prvome sazivu Gradskoga vijeća.

Prema stautarnim pravilima, kao najstari izabrani vijećnik bio sam predodređen i da sazovem i održim i prvu konstituirajuću sjednicu Gradskoga vijeća, kojoj bi istovremeno i presjedavao. Dakle, ovi izbori i moj novi vijećnički status, a ponajviše zaduženje za predsjedavanjem sjednicom imali su i svoj scenski i rekao bih sudbonosni i čudan tragi-komičan epilog. Ništa posebno, što već i nije viđeno u gradu „slučaja„ u prethodnim dešavanjima sa gospodinom Hansom Koschikom, predstavnikom međunarodne zajednice u Mostaru. U cilju i zvaničnoga definisanja distrikta u gradu, retrogradne i nacionalističke snage pod vodstvom i u scenariju stranke HDZ-a ratnohuškaški i ratoborno su nastupile i gospodin Koschnik je jedva i sopstvenu glavu spasio. Nešto što nije bilo niti u interesu iste nacionalističke stranke HDZ su svakako i naredni izbori za Gradsko vijeće grada Mostara, jer su isti i bili gubitnici, a bilo je mjesto i vrijeme kada je još uvijek bilo bogomhulno i pomisliti a ne i nazvati „jedinstveni Mostar„. Veoma je jasno i ilustrativno sve obznanjeno i kroz medije, televizije i domaće i strane, što se sve dogodilo mojoj malenkosti, kao izabranome vijećniku i prvom predsjedavajućem konstitutivnom sjednicom Gradskoga vijeća. Nažalost bio sam građanin zapadnoga dijela grada koji je pod upravom Hrvata i HDZ  sa stanom u ulici Petra Drapšina 41 / tzv. DUM / i profesor na srednjoj Elektrotehničkoj školi. Prognan sam iz svoga doma, sa pokušajima likvidacije, ali zahvaljujući intervenciji međunarodne zajednice stavljen sam pod njihov nadzor u hotelu penzionera tzv „Ero„. Moj je stan odmah bio i okupiran, da bi mi se povratio tek 2000. godine.

Radi podsjećanja na te dane, upravo donji nadpisi iz Feral Tribune iz Splita, ilustrativno i sadržajno su opisali sva ova neposredna dešavanja mafijaša u Mostaru ili tzv. „Mostarska Cosa nostra„.

Sl. Prilozi iz splitskoga „Feral Tribune„ iz 1996. godine.

Svjestan sam činjenice da većina Mostaraca i zna i pamti ova teška vremena i još teža u periodu dvostruke agresije na ovaj grad, sa istoka i sa zapada, iako su se i u međuvremenu dešavali mnogi neofašistički ispadi za koje istinski tvrdim postoje i dan danas. Isto tako, u međuvremenu je otuđena mnoga zajednička imovina grada i njenih građana, grad je poprimio i svoje nazive ulica Ustaša iz doba NDH-a jedinstveni grad Mostar je ostao samo pusta želja istinskih zaljubljenika ovoga grada, pravih Mostaraca, ali ne i silne najezde ruralnoga stanovništva koji je „šljego„ u ovaj grad bilo prisilom ili nekim sopstvenim željama i nakanama.

Bez pravih i iskrenih želja i namjera da grad istinski i bude jedinstven, nije se ništa uradilo po tome pitanju, izuzev „revolveraških„ i ishitrenih postupaka gospodina  Padya Ešdauna u nametanju svoga Statuta gradu, bez rješavanja krucijalnoga pitanja u ravnopravnosti svih njegovih građana i naroda, a nikako u dvojnosti svih institucija u gradu, da ih ne nabrajam, do nakaradnoga sistema obrazovanja i trenutne nemogućnosti pristupa normalnome glasanju njegovih građana za Gradsko vijeće grada. Da li istinski ovakvi slučajevi postoje još negdje na teritoriji naše države Bosne i Hercegovine i u svakome odgovoru mafijašima, ublehašima, demagozima i uzurpatorima ljudskih i naših građanskih prava, po čemu to ovaj grad i zaista ne bi bio „grad slučaj„ ili još crnje od crnoga, prava crna rupa našega institucionalnoga sistema i nepravne države ili „surogat„  države, kakva nam je nažalost naša država.

Na sramotu naših političara ovoga oktobra jedino u Mostaru neće se održati normalni i redovni izbori za njegovo Gradsko vijeće. Nije li to još jedan očiti argument da se istinski radi o gradu „slučaju„ kakav je ovaj naš postdejtonski Mostar. Uzaludna su i sva busanja u prsa rođenih Mostaraca velikih zaljubljenika u svoj grad, što je sasvim deklerativna i demagoška tvrdnja, jer ni oni posebno i kolektivno nisu ništa i svojim djelima učinili za svoj grad, kako bi ga izvukli iz crne rupe i skinuli sa njega tako očitu i veoma ružnu hipoteku  grada „slučaja„.

Očekuju se novi rezultati oktobarskih izbora, međutim kakvi god oni bili za sve naše Parlamente, sudbinu ovoga grada, njegov Statut i ustroj po sopstvenoj mjeri i želji njenih građani oni sami moraju da iznađu rješenje za isto. U svakome slučaju i novi izbori u Mostaru i izbor sopstvenoga Gradskoga vijeća može biti i treba biti i jedino rješenje za grad. Odgovarajući ekspertni i novoformirani  tim stručnjaka u gradu, pod nadzorom i u prostoru samo novoizabranoga Gradskoga vijeća, potrebno je da ponudi rješenje  koje će vijećnici da prihvate i verifikuju. Isključiti apsolutnu praksu putujućih kafanskih sijela i cirkuskih karavana vodećih političkih  stranačkih čelnika u cilju iznalaženja nekih rješenja, jer bi to i dalje bilo kobno i do daljnjega  ostavilo Mostar u tami i bijedi, a sve poradi sopstvenih nacionalnih i više nacionalističkih interesa  nekih stranaka  i njihovih vodja.

Dakle, konačno je vrijeme da se posebno Mostarci urazume, da zanemare sve razmjerice, da pokažu sopstvenu svijest, toleranciju, kompromise i razumijevanje i da istinski pristupe i donošenju rješenja za grad i njegove građane.

Iskrenim Mostarcima je dosta više negiranja postojećega stanja u gradu, floskula i zabluda da on i nije zaista grad „slučaj„ od strane realizatora ratnoga agresorskoga scenarija i postdejtonskoga mirnodopskoga i perfidnoga, lukavoga i prividnoga nastojanja u realizaciji njegovih recidiva, bez volje i želje da se eleminišu u gradu sve neprijatne smetnje i prepreke normalnome i zajedničkome suživotu, kakav je i nekada bio.

Primjera radi svi ovi  negatori, učinite bar iskorak u svojim suludim ideološkim nakanama, koje vam je nametnuo i ostavio i vaš otac nacije, ma koliko ga voljeli vaše je to pravo, uklonite  ustaške ulice, vratite Veleža pod Bijeli brijeg na gradski stadion, vratite gradu njegovu imovinu koja je brojna itd.itd. čime bi pokazali bar malo dobre volje za zajedničkim suživotom, ali to vi ne činite i dokle tako! Pokažite svojim djelima da se nešto pozitivno mijenja u novijoj i savremenoj tehnologiji primjene vaših sopstvenih memorijskih čipova za blagougodno i pošteno razumijevanje, a vaše priče i negacije, vaša ignorancija i omalovažavanje drugoga i drugačijega, već je davno viđeno i prohujalo je sa vihorom za sva buduća vremena.