Memorišimo i ostvarimo sopstvenu sudbinu

Autor/ica 👤tačno.net 17.2.2014. u 08:40

Povezani članci

Ruže nam od Dejtona do danas ne cvjetaju, druže moj narodni. Ova naša jedina nam domovina lijepa Bosna i Hercegovina, ranije tako slična Švicarskoj po svojim prirodnim ljepotama, šumama i rijekama, ljudima i drugim resursima, obrasla je korovom. Priroda i što bi naš narod rekao, dragi Bog, podario je nam je svu ljepotu i prirodnu oazu za uslove lijepoga življenja.

Sl. Najviše bi voljeli da nam cvjetaju ruže.

Međutim, ljudski faktor ili još bolje rečeno ova vlast, političari i njihove stranke, sa našim predstavnicima u parlamentima institucija Federacije i BiH, svojim neodgovornim ponašanjem, kriminalom i korupcijom, nepotizmom i sopstvenim bogaćenjem, doveli su nas na dno močvare sa žabljim životom i neljudskim ambijentom.

Naši stari i pametni bi govorili „u žitu se nađe i pokoji kukolj„ međutim u našim prilikama i uslovima, rekli bi „da se u našim poljima korova i kukolja, našlo i pokoje zrno žita„. Dakle, činjenice ukazuju da nam je cjelovita zemlja istinski obrasla korovom sa kukoljem, podivljala je i postala je nepodnošljiva, kao surogat država za sve njegove stanovnike i narode. Sve ljepote nacionalnoga i lijepoga, uzdiglo se do nacionalizma i neofašizma, krvna slika nam je obolila od silnoga prebrojavanja krvnih zrnaca. Narodi, umjesto da se vole, žive zajednički u ljubavi i slozi, u toleranciji a ne i netrpeljivosti, uz međusobno poštovanje i drugoga i različitoga, u izobilju standarda i primanja svih građana, od svoga rada i ličnoga doprinosa i lično i porodično i društveno, nametnula nam je naša vlast, stranke i njihovi političari najgore moguće rješenje, koje vodi u metastazu definitivnoga i cjelovitoga oboljenja i građana i naroda.

Sl. Domovina nam je prepuna korova sa kukoljem.

Ovih dana narod se konačno probudio iz duboke letargije i rekao je ovoj istoj vlasti DOSTA, krenimo sa akcijama širom zemlje sa čišćenjem korova i kukolja u vlasti i svim institucijama. Kao što je i vidljivo, dakle u skoro svim gradovima Federacije protesti građana i naroda su uslijedili, sa formiranjem plenuma i jasno izraženim svojim zahtjevima prema vlasti i njenim institucijama.

U Republici Srpskoj, to je očigledno, poput jazavca od Petra Kočića, građani i narod pod čizmom i diktaturom vladajuće stranke i dodikovaca, ne mogu od lažne miline da duboko i dišu, ćute i miruju, uz prividan mir i zadovoljstvo, ali će ih vrijeme i stegnuti kajiši na stomaku ubrzo demantovati i čut će se i njihov glas, samo da ne bude i suviše kasno.

Naši dušebrižnici i sa istoka i sa zapada hitaju nam u pohode sa danajskim darovima, kako bi doprinijeli mirnodopskom nastavku realizacije scenarija nedovršenoga u agresorskim ratnim nakanama, tapšući jedni druge po ramenima, kako bi i njihovi sokolčići poput Dragana iz Bara mostarskih i vojvodčići poput Milorada iz Laktaša, ojačali svoja orlovska krila, rasturili i konačno lijepu nam i zajedničku domovinu Bosnu i Hercegovinu i stvorili svoje državice Republiku Srpsku i Herceg Bosnu.

Tako se ponašaju i njihovi neposredni saradnici i parlamentarci, koji nemaju niti mrvice stida i sramote za svoj nerad i visoka primanja, klimajući svojim praznim glavama i iskrivljenim podaničkim kičmama, gledajući svoje stranačke čelnike u svakodnevnim cirkusnim predstavama, kako se umjesto njih angažuju i po svjetskim metropolama, uvijek po istome scenariju i bez rezultata, iznalaze porazna i pogubna rješenja, koja bi ti isti parlamentarci mogli samo da ih aminuju u parlamentarnim sjedištima.

Dakle, narod i naši građani su ustali na demonstracije da iskažu sav svoj bunt i nezadovoljstvo ovakvim stanjem u zemlji, što je i civilizacijski i demokratski čin događanja. Normalno je da niko razuman i dobronamjeran ne odobrava i takve rušilačke poteze ili paljenje naših objekata, čiju adaptaciju i popravku ćemo mi građani platiti iz budžeta svojim sredstvima. U analizama događanja naroda, svakako će se duboko zapitati i aktuelna vlast za sva nečinjenja ili svoja neprimjerna ponašanja u dugogodišnjoj vlasti i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti, a građani i narod će sasvim precizno i jasno artikulirati svoje principijelne zahtjeve smjena i promjena, kao imperativ i svoga ponašanja, bez odugovlačenja i iznalaženja bilo kakvih opravdanja od pojedinaca u vlasti i cjelovitoga organa vlasti.

Krajnje je vrijeme da sposobni, umni i moralni ljudi preuzmu svu odgovornost kroz obnašanje konkretne funkcije i programskih aktivnosti djelovanja u odgovarajućoj instituciji svoje nadležnosti. Ne smije se dešavati da nam doktori medicine vode oblast saobraćaja i telekomunikacija, ili da nam neki „cestovni„ stručnjaci vode oblast energetike, ili da nam neki politolozi vode problematiku Ustavno – zakonske regulative i sl. Naša država ima dovoljno mladih i visoko obrazovanih i stručnih kadrova, da se normalno mogu zadovoljiti svi resori i sve aktivnosti iz bilo kojega domena interesovanja. Nepotizam se mora sasjeći u korijenu i na površinu moraju isplivati svi ovi mladi i sposobni kadrovi.

Isto tako, ne može se vječno tolerisati monopolistički položaj javnih firmi, kao što je to Elektroprivreda i Telekom, da budu koka nosilja određenih vladajućih stranaka i da se uhljebljavaju stričići, tetići, babići i ini rođaci, dok nam mladi i visoko stručni kadar treba odlaziti u inostranstvo.

Ne može se trajno stvarati hvalospjev za vozača koji dobro vozi najnoviji ali ukradeni Mercedes, što je eklantantan primjer firme Aluminij iz Mostara, koja je ukradena i opljačkana od njenih radnika, gdje je uvedena od Dejtona na ovamo neviđena ljudska diskriminacija, gdje su u posljednjem činu dodjele dionica i radnici srpske nacionalnosti totalno ignorisani i izbačeni sa spiskova, a javnost i predstavnici vlasti ćute, djeluju po svome i odobravaju ovakve diskriminatorske aktivnosti. Isto tako, totalno su zaboravili firmu Soko i mnoge druge firme po Mostaru i Hercegovini, koje su opljačkane i opustošene, a njihovi bivši radnici ostali neobeštećeni u svakome pogledu.

Ovim posljednjim događanjima, konačno je nagovješteno i rađanje potrebne građanske svijesti i odgovornosti neposredne i lične svakoga od nas, da se dobro zapitamo i razmislimo kome i kako dati svoj glas na narednim izborima. Da li ostati slijepi poslušnici i svojih neposrednih nacionalnih elita i njihovih čelnika ili se istinski opredijeliti ka pozitivnijim opcijama, programima i njihovim izvršiocima. Dakle, sve je u narodu i njegovim građanima, koji trebaju i moraju i konačno preuzeti sudbinu u svoje ispravno memorisane ćelije i sve svoje naredne poteze i korake, kako u budućnosti ne bi bili učesnici i sličnih dešavanja, u potrazi za krivcima i lopovima a ne priznati da smo i sami takvi.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.

Mostar, februar 2014. god.