Laži i obmane u aluminijskoj foliji

Povezani članci

• Partija mostarskih patriota, rado bih je tako nazvao, iako je zvanično predstavljaju kao PRVA MOSTARSKA PARTIJA
• Dan kada je cijeli svijet u Parizu aplaudirao Armiji BiH: Borci protiv aveti fašizma
• BORO KONTIĆ: Mostarska kalja
• Roko Markovina: MOJ MOSTAR, KAKVOGA VOLIM I PAMTIM
• Hrvatski mediji o presudi Prlić i drugi / Analiza
• Potpisan Sporazum o izborima u Mostaru

Godinama su nas, od Dejtona, do današnjih dana, razni plaćeni mediji, lagali sa svojim tiradama o „hercegovačkom divu“ zvanom Aluminij iz Mostara.

Međutim, taj isti lažni div, kao najveći naš gubitnik, sa dugom od preko 350 miliona maraka, konačno je dolijao, pao na koljena, ugledao istinsko svjetlo dana, kao „hercegovački patuljak„.

U ovome, najvećem privrednom kupleraju, godinama su se smjenjivali direktori, ali su kurve uvijek ostajale u svojoj funkciji i  doprinosu, stvaranja realnog imidža firme Aluminij u široj javnosti. Uz pomoć, domaćeg kriminalnog menadžmenta sa Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem, Jurom Musom, Vladom Božićem i inim njihovim saradnicima, pod pokroviteljstvom, nacionalističke stranke HDZ-a i njihovi8h čimbenika u „jeb.noj„ federalnoj vlasti Federacije.

Avaj, pomagaj i sada bi im država BiH, ODNOSNO Federacija, trebala priteći u pomoć, koju su sve do novembra 2013 godine, apsolutno ignorisali, kao i sve njene zvanične institucije vlasti, čijim predstavnicima, nije bio dozvoljen ulaz kroz kapije ove firme.

Došao je i posljednji direktor, Dražen Pandža, koji je radi svoga morala i ljudskog dostojanstva, kako i sam kaže, prihvatio je  ovu ponudu, iako je poodavno izgubio sve te atribute vrednovanja, čovječnosti i poštenja, u namjeri da, „Popravi reputaciju Aluminija„, prema pisanju nekih medija, koji i dalje šire lažne tvrdnje i dezinformacije u veličanju, ovoga propalog, mostarskog patuljka. Kako kaže u intervjuu, listu Oslobođenja, veli direktor Pandža; “Međutim, osim što predano radimo na otklanjanju nemira koji se uvukao među radnike, na popravljanju narušenoga odnosa sa sindikalnom organizacijom, ulažemo i ogromne napore u održavanje maksimalne operativnosti u proizvodnomu procesu, kao i u oporavljanje ugrožene tvorničke reputacije među poslovnim partnerima“.

Dakle, u startu je riješio tri ključna zahtjeva  svojih sindikalaca, odobrio im je jubilarne nagrade, zaposlenje konkretnih HDZ-ovih kadrova, kao i raspoređivanje invalida rada u firmi. Čudna jada, da u  ogromnoj  gubitničkoj dubiozi,  još uvijek i razmišljaju o nekim jubilarnim nagradama, ali isto tako u ovoj predizbornoj farsi, moraju se naći i novoprimljeni kadrovi HDZ-a, kako bi i glasačka mašinerija kod „čistokrvnih„ Hrvata, bila u svojoj funkciji.

Sudbina mostarskog Aluminija je trajno zapečaćenja, pod zastavama HDZ-a i SDA, jaranskim dogovorom, „oca“ njihove nacije poglavnika Franje i našeg, bošnjačkog „babe„ rah. Alije.

Po, onoj narodnoj; „Ko je šta jamio, jamio je“ i tako je Aluminij, kao strateški interes, agresorskih nam susjeda, postao i ostao, najveća „ustaško- nacionalistička-neofašistička„ jazbina ili u današnjem, predizbornom periodu i najveća izborna baza, njihovog doglavnika i orguljaša, Dragana Čovića.

Kako se darovima, opet po narodnoj, ne gleda u njihovu vrijednost, od našega je babe darovani Aluminij, u znak pažnje i priznanja za agresiju i cjeloviti zločinački udruženi poduhvat, sa svim koncentracionim logorima, od Heliodroma do Dretelja, na prostorima Mostara i Hercegovine.

Za sveukupnu planetarnu pljačku državne imovine u Aluminiju, kriminal i diskriminaciju radnika nehrvata, po nacionalnoj osnovi, čimbenici hercegovačkih hrvata sa HDZ-om i njihovim svim strukturama, uz blagoslov i crkvenih vjerodostojnika, od biskupa Perića do kardinala Vinka Puljića, zahvaljujući i bošnjačkim strukturama u vlasti vlada Federacije, u toku je dešavanje ovoga neviđenog i sramnog privrednog „kupleraja„.

Svakako je, u ovome kriminalnom aluminijskom lancu, kao karike očitovano prisustvo, udjeli i doprinosi, premijera i ministara iz redova Bošnjaka, po volji i svoga babe, od Edhema Bičakčića, Alije Behmena, rah. Hadžipašića, Brankovića, Mujezinovića, Nermina Nikšića i Fadila Novalića, kao i njihovih ministara za energetiku i industriju, kao što su bili Erdal Trhulj i Nermin Džindić.

Svi su ovi bili najveće ulizice, upravo, kako ih je lijepo opisao i naš čuveni književnik Meša Selimović, u romanu „Tvrđava„.

Najveći doprinos u funkcionisanju ovoga kupleraja ili godinama, lažnog prestavljanja „hercegovačkog diva„ od Aluminija, upravo je darovao svoj doprinos „borac za državu i čovjeka„, blijedo-crveni SDP-ovac, bivši premijer Nermin Nikšić. Činjenice, istinite i realne, ukazuju da je premijer i njegova vlada Federacije, svojim angažovanjem i dodjelom  dijela rasparčanog kapitala od 44%, eliminisala radnike srpske nacionalnosti, kao potencijalne dioničare, dodjeljujući Hrvatima i Bošnjacima sav iznos, a Srbima je ostalo „duplo golo„. Ništa neobično, jer su ih Srbi, kako vele i granatirali sa podveležja i Čobanovog polja.

Premijer Fadil Novalić i njegova vlada, u svome kriminalnom pohodu ide i još dalje, te svome kooalicionom partneru, sa kojim je i dijelila svaki ratni plijen, konačno i dodjelila sva upravljačka prava u firmi Aluminija u Mostaru, stranci HDZ-u i njegovim vladajućim strukturama.

U našoj pravnoj nemoći i „baruštini„ stranački podobno tužilaštvo i sudstvo, već se praćka, poput žaba u žabokrečini, te nije u mogućnosti i donijeti konačnu sudsku presudu, koju su već treću godinu, podnijeli radnici srpske nacionalnosti, u pravnom postupku prema vladi i firmi Aluminija iz Mostara.

Dioničari u Aluminiju, kao i njihovi sindikalci, sa novim rukovodstvom i konačno očekuju, da će im premijer Novalić i vlada, konačno otpisati i dio njihovog finansijskog učešća u kapitalu od 44%, kako bi zaista, firma Aluminij i ostvarila cjeloviti strateški  interes, sa Herceg Bosnom, za susjednu nam „agresorsku„ domovinu Hrvatsku.