Konačni mir za komandanta Kapu

Izdvajamo

• Nad zidinama drevnog Počitelja, u haremu Vidar, počivat će naš Kapa. Neka hladna i prelijepa Neretva teče i žuboreći priča o čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag, u Počitelju, u Hercegovini u BiH, u ime nezaborava. Sahranjen je Kapa. Dostojanstveno, kako je i živio. Sa zastavom Počitelja na odru, nošen na rukama prijatelja i poštovalaca uz počasni plotun Armije, s riječima iz pisma prijatelja Ese i Derviša i smrti... Suze, suze, suze....i konačni mir. Neka Ti je vječna slava dragi naš Kapa.

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Deklamacija o zajedničkom jeziku
• Apel Svetlane Broz: Recite onima koji znaju da otkriju mesta masovnih, kolektivnih i pojedinačnih grobnica
• OHR: ostati ili otići?
• Bilježnica Robija K.: Lito sa Tamarom
• Radomir Lazić: Lišajevi
• Bravo ljudi: Osnovne škole Potoci i Vrapčići obilježavaju dan oslobođenja Mostara

Fotografije: Arhiva/šg

Sretan Kapetanović – KAPA

(25.2.1959 – 2.7.1993)

“Znao sam da ćeš se vratiti našem Počitelju. Nadao sam se svaki dan a nisam ni slutio kako ću se osjećati. Sve sam mislio bit će mi lakše. A nije mi lakše. Kad mi je tvoj brat Nedo javio da si pronađen u nekakvoj grobnici u Splitu, nisam zaplakao, dragi i nezaboravni prijatelju, znam da ti to ne bi volio”, napisao je u oproštajnom pismu svom prijatelju Kapi, Eso Boškailo.

Nakon 20 godina potrage, tijelo komandanta Sretana Kapetanovića Kape iz Počitelja pronađeno je i bit će sahranjeno 2. jula u Počitelju.

Nakon potrage duge skoro 20 godina, pronađeni su posmrtni ostaci Sretana Kapetanovića  Kape, legendarnog komandanta iz Počitelja, zapovjednika satnije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kojeg su ubili hrvatski ekstremisti u ljeto 1993. godine zbog odanosti Republici Bosni i Hercegovini, od kada mu se gubio svaki trag.

Iako sva saznanja upućuju na to da je Kapa ubijen u julu 1993. godine u Čapljini, nakon što je prethodno zarobljen i maltretiran u Policijskoj stanici Čapljina, njegovi posmrtni ostaci su na nepoznat način završili u Splitu, u Hrvatskoj, te su pronađeni na splitskom groblju Lovrinac.

Skoro dvadeset godina nakon zločina, Republika Hrvatska je 8. maja 2013. isporučila posmrtne ostatke Kapetanovića nadležnim organima u Bosni i Hercegovini, pošto je nepobitno utvrđeno da zemni ostaci pronađeni u grobnici na splitskom groblju pripadaju upravo komandantu iz Počitelja.

“Pronalaskom i isporukom tijela je završena moja dvadesetogodišnja potraga za bratom i borba sa politikom, administracijom i zaboravom”, kazao je Nedim Kapetanović Nedo, Kapin brat. “Veliku zahvalnost dugujemo Americi i njenim službama koje su se angažirale u traženju bilo kakve informacije o Kapi. Siguran sam da ga nikad ne bi pronašli da njih nije bilo. Tužno je kako službe u BiH i Hrvatskoj s indiferentnošću gledaju na ovakve slučajeve.”

Supruga i djeca su uz neizmjernu tugu danas zahvalni što je njihov voljeni muž i otac konačno našao svoj mir.

Sahrana zemnih ostataka hercegovačkog patriote Sretana Kapetanovića Kape obavit će se u njegovom rodnom Počitelju sutra, 2. jula 2013., na isti dan kada je uhapšen i odveden u Policijsku stanicu u Čapljini, gdje je ubijen.

Inače, u jednom dokumentu Sektora sigurnosti HVO-a od 30. jula 1993. godine spominje se Kapetanović. U tom dokumentu se potvrđuje da su nakon izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH, u kojem je aktivno učestvovala i Republika Hrvatska, na području Čapljine hapšeni Bošnjaci, među kojima i aktivisti Stranke demokratske akcije (SDA). Tamo se Sretan Kapetanović navodi kao Sreten.

“Iz razgovora s pripadnikom I brigade HVO saznao sam da je prije nekoliko dana u zatvor PS Čapljina doveden Sreten Kapetanović Kapa, bivši zapovjednik satnije u I brigadi te da su ga, bez zapovjedi, iz istog doveli pripadnici postrojbe za posebne namjere “Ludvig Pavlović”, isprebijali ga i za sat vratili u isti. Zapovjednik u PS Čapljina istog u takvom stanju nije htio preuzeti, pa su ga pripadnici postrojbe za posebne namjene “Ludvig Pavlović” odveli u nepoznatom smjeru”, navodi operativac Sigurnosne službe HVO-a jula 1993. godine. U dokumentu Službe sigurnosti HVO-a se plasiraju i različite dezinformacije, vjerovatno u smislu opravdanja zločina.

Porodica, prijatelji i dobri poznavatelji prilika u Čapljini i Hercegovini znaju da je Kapetanović ubijen zbog odanosti ideji države BiH i spremnosti da štiti njene građane. Nadaju se da će to vlasti BiH konačno prepoznati i posthumno odati zasluženo priznanje hercegovačkom komandantu.

Sretan Kapetanović-Kapa

“Početkom ljeta 1993. godine, na području stolačke, čapljinske i dijelovima mostarske opštine započele su završne operacije monstruoznog plana etničkog čišćenja Bošnjaka sa svojih vjekovnih ognjišta od strane HVO i regularne Vojske Republike Hrvatske. Među onima koji su otvoreno stali u zaštitu nedužnog stanovništva pomenutih područja bio je i jedan od najvećih heroja Hercegovine, Sretan Kapetanović-Kapa, zapovjednik satnije HVO koja je, gotovo u potpunosti, bila popunjena Bošnjacima iz Čapljine i Počitelja, a čija je zona odgovornosti bila prva linija odbrane prema srpsko-crnogorskom agresoru, četnicima na tromeđi tri opštine. Kada je odbio ultimatum da razoruža svoje momke i na čelu kolone krene prema koncentracionim logorima u Dretelju i Gabeli, uslijedio je poziv na pregovore. Odveden je i nije se vratio”, kazao je Halil Šetka, mostarski novinar koji danas živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

Hiljade Bošnjaka završilo je u zloglasnim konc-logorima takozvane “Herceg-Bosne”. Porodici i prijateljima poznati su brojni detalji oko ubistva Kapetanovića, te se nadaju da će nadležni pravosudni organi u BiH procesuirati odgovorne za navedeni ratni zločin.

“Glavni nalogodavci ovog i drugih ratnih zločina počinjenih u vrijeme i na području fantomske tvorevine, takozvane “Herceg-Bosne”, nepravomoćno su osuđeni u Hagu u slučaju “Prlić i ostali”, ali je nedopustivo da direktni izvšioci i lokalni zvaničnici iz pomenutog vremena i danas slobodno hodaju Čapljinom.

„Puno ljudi čovjek sretne putujući kroz život, ali rijetke kao ti, moj Kapa. Bio si vičan svemu ljudskom a baš neuk nacionalizmu; nikad nisi ni znao da se tako ljudi dijele. To nit si mogao shvatiti, nit prihvatiti, protivilo se svemu čemu su nas naši dobri stari učili. Velikodušnosti Tvojoj nije bilo kraja. Kad sad nešto mislim o Tebi i o onim lijepim vremenima, pomislim kako je Tito praveći zajedničku Jugu, razmišljao o ljudima poput tebe….

Ti si sa grupom počiteljskih momaka branio Počitelj protiv nekoliko brigada, i kad te nisu mogli poraziti, doveli su djecu i žene na Parking pod prijetnjom da će početi ubijati redom ako se Ti ne predaš. Obećali su ti slobodu, samo da se predaš. I tako smo se posljednji put vidjeli par sati prije nego si ubijen. Mene su zbunjeni stražari iz konc logora Dretelja ubacili u auto da pomognem jednom logorašu koji se žalio na teške bolove. I dan danas probam da pobjegnem od slike koja me ne napušta i s bolnom neutjehom prati godinama. Ležiš na bolničkom krevetu u Hitnoj pomoći, u mojoj hitnoj pomoći, gdje sam radio prije rata. Doktorica Jagoda, prestrašena ali stamena i jaka, pokušava da ti zaustavi krvarenje ispod lijevog oka. Isprebijan, meni govoriš da se čuvam, ponavljaš nekoliko puta: “Gotov sam, ubiće me”. Nisi prestrašen za sebe, tebe je strah šta se može dogoditi nama Počiteljcima i to tvoje “čuvaj se” najveći je dokaz prijateljstva kakvog je i u stvarnom životu i u mudrim knjigama o ljudskoj dobroti malo… Znao sam da ćeš se vratiti našem Počitelju. Nadao sam se svaki dan, a nisam ni slutio kako ću se osjećati. Sve sam mislio bit će mi lakše. A nije mi lakše. Kad mi je tvoj brat Nedo javio da si pronađen u nekakvoj grobnici u Splitu, nisam zaplakao, dragi i nezaboravni prijatelju, znam da ti to ne bi volio. Al’ ima nešto jače u čovjeku od čovjeka – suze su tekle same. Ama, nad’o sam se, možda si živ negdje. A još vjerujem: dok je posljednjeg kamena na Počitelju i Neretve pod njim, dok je ijednog Počiteljca, živjećeš s nama. I to je jedina utjeha u svim mojim i našim neutjehama…“ napisao je u oproštajnom pismu svom prijatelju, Kapi, Eso Boškailo, maja 2013., USA.

Nad zidinama drevnog Počitelja, u haremu Vidar, počivat će naš Kapa. Neka hladna i prelijepa Neretva teče i žuboreći priča o čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag, u Počitelju, u Hercegovini u BiH, u ime nezaborava.

Sahranjen je Kapa. Dostojanstveno, kako je i živio. Sa zastavom Počitelja na odru, nošen na rukama prijatelja i poštovalaca uz počasni plotun Armije, s riječima iz pisma prijatelja Ese i Derviša i smrti… Suze, suze, suze….i konačni mir.

Neka Ti je vječna slava dragi naš Kapa.