Istinu i samo istinu na vidjelo

Povezani članci

• Poetska veče mostopisaca – omaž pjesniku Aliji Kebi
• Jadne percepcije nekada velike Evrope
• Potresna ispovijest Dunje Hrnjičić: Tko je ubojica moga supruga?
• Obilježavanje 73. godišnjice Bitke za ranjenike na Neretvi 7. maja
• Hennessey: Najneodgovornija opcija je bila do sada – ne raditi ništa i ostaviti građane Mostara u konfuznom stanju
• Akcija obnove Partizanskog groblja u Mostaru

Kakve li slučajnosti, ovih dana, surfajući po stranicama raznih portala na internetu, upravo na portalu CIN / Centar istraživačkog novinarstva /nailazim slijedeći naslov sa slikom Nedžada Brankovića.

Isto tako, ovih dana na FB objavljujem, radi podsjećanja, fotografiju mojih zajedničkih drugara, parlamentaraca u parlamentu Bosne i Hercegovine i Saveznom parlamentu Jugoslavije u Beogradu.

Naš obični ili svakodnevni čitalac se može odmah priupitati, kakve li ovo veze ima, međutim, sve me ovo odmah iniciralo, za ovaj slijedeći tekst, zašto se ja sa   istinitim razlozima, često ispod mojih tekstova i potpisujem sa Milan, mostarski Sarajlija. U svemu ovome ima mnogo simbolike, koja me često inspiriše za mnoge događaje, kao i za mnoge moje kolumne i u narednom kao i dosadašnjem periodu, radi saznanja  mojih čitalaca.

Kao visoki intelektualac, iskusni stručnjak u svome pozivu, magistar tehničkih nauka, privrednik i graditelj velikih industrijskih objekata u bivšoj nam državi Jugoslaviji, posebno u Republikama Bosni i Hercegovini i u Republici Srbiji, zatim kao aktivni i društveno politički radnik i parlamentarac u skupštinama, u Sarajevu i Beogradu, akumulirao sam ogromna saznanja o ljudima i događajima, koja mi upravo i služe kao istinski izvor pravih, sadržajnih i istinitih informacija i za širu javnost.

Upravo i čitajući prethodni članak o Nedžadu Brankoviću i spoznaji silne golgote, koju je u Sarajevu doživjela i preživjela, gospođa Hajra Balorda, dok je povratila svoj uzurpirani stan, od strane bivšeg našeg premijera Vlade Federacije, gospodina Nedžada Brankovića. Svakako bih preporučio i svim čitaocima da pročitaju isti članak na portalu CIN-a.

Zašto ja o ovome pišem i šta me je na to iniciralo?

Dva su razloga, prije svega, veoma sam dobro poznavao, prije agresije na našu Bosnu i Hercegovinu, ugledne građane, privrednika i moga parlamentarnog druga, pok. Maksu Balordu / na gornjoj slici iz Beograda/, kao i njegovu cijenjenu suprugu, izuzetnog finansijskog stručnjaka i dugogodišnjeg guvernera naše narodne banke u Sarajevu, gospođu Hajru Balordu. Upravo su to ljudi i pošteni građani, stubovi njenog društvenog statusa i značaja, kao i mnogi drugi od nas iz istih struktura sveukupnog društvenog statusa i života, u domenima svojih stručnih i ljudskih pozitivnih kvaliteta, koji smo i nešto značili u svome doprinosu cjelovite društvene zajednice.

Drugi je razlog, svakako, neposredno za mene veoma značajan i prepoznatljiv, u odnosima i poznavanju premijera Brankovića, kroz našu višegodišnju bitku, radnika nehrvata iz firme Aluminij iz Mostara, da dokažemo naša prava i na državnu imovinu ove firme i na očitu diskrimanaciju radnika, nahrvata, na nacionalnoj osnovi. Svakako se tada na sceni, kriminala i korupcije,  i svih aktuelnih mešetarskih odnosa i djelatnosti, nalazio i gospodin Nedžad Branković, kao premijer Vlade, u zajednici i na istom zadatku i premijeri u Vladi, od Bičakčića Edhema, rah. Hadžipašića, Mujezinovića i Nermina Nikšića, sve do Fadila Novalića. Svi su oni, svaki na svoj način, dali doprinos u pljački državne imovine u firmi Aluminij, kao doprinos u diskriminaciji svih radničkih prava, radnika Bošnjaka i Srba, u istoj firmi. Upravo je, premijer Branković javno i glasno izjavio; „ Sve što se radi sa firmom Aluminij, rezultat je političkog kompromisa, navodno, zbog mira u kući „ što je upravo i godinama rađeno na relaciji odnosa SDA i HDZ-a.

Bila je to, svakako korumpirana i kriminalna vlast, kadrovi SDA, u zajednici sa najvećim  kriminalcima, lopovima i nacionalistima, fašistoidne HDZ stranke i njenim perjanicama, poput Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inim njihovim saradnicima.

Zato je iluzorno, poštovana i draga, uvažena, gospođo Hajro Balorda, nešto više ili nešto drugo i pisati i govoriti, ne samo o Nedžadu Brankoviću, saučesniku tvoje golgote, već i o ostalim brojnim kadrovima SDA i HDZ-a, bilo u Sarajevu ili Mostaru. Mnogi slični slučajevi, ugledaće svjetlo dana, jer je istina ne pobjedljiva, jeste bolna, kako za koga, ali pravda, mora isplivati na površinu našeg normalnog društva.

Sve dok ima, nas živih svjedoka, intelektualno sposobnih i voljnih, da pišu i ostave traga u našoj istoriji, za sva zla i nedaće, sa neljudima individualcima ili njihovom kolektivnom djelovanju, ma iz koga naroda ili sredine dolazili, naše mlade i dolazeće generacije će imati i spoznaju i prave slike o istima.

Pameti i sabura, valjda će nam i dragi Bog/ Allah, pripomoći, u našoj istini i samo istini.