Istinom do povjerenja i suživota

Povezani članci

• Ibrahim Prohić: PISMO IZ ZATVORA
• “Igrač za raju”, priče o nogometu autora Saše Ibrulja
• Navijači Veleža i Sarajeva oduševili javnost: Kome su u interesu neredi na sportskim terenima?
• Jelka Sokolu zulum učinila
• Analiza Istinomjera: Debata kandidata/kinja za Parlament Federacije BiH: Ponovljena obećanja i ignorisanje realnosti
• STUPORI DRUŠTVA: Dijagnoza & alkemija zločina

Nužna nam je istina uz svakodnevno traganje za istom, stvaranjem povjerenja među narodima, priznavanjem krivnje i nazivanjem iste pravim imenom, kako bi došli do praštanja i stvaranja suživota, dostojanstvenog ljudskog bića, civiliziranog i demokratskog društva.

Ispred, velelepnog spomenika svjetske građevinske baštine, srušenog i uronulog u Neretvu ali i izronulog, od hordi zla koje su nas pohodile, u mome voljenom gradu Mostaru, na postavljenoj ploči, koja opominje sve generacije, DON’T FORGET/NE ZABORAVITI, ali praštati uvijek i zauvijek?

Samo je u našoj tmurnoj svakodnevnici i prisutno pravo pitanje, sa kojim i kakvim ljudima, političarima u vlasti i kakvom vlasti, krenuti pravim putem, ka jedinom mogućem i ispravnom cilju, ne radi nas postojećih, već za generacije i generacije, za mlade naraštaje, kojima trebamo ostaviti nešto čisto i kvalitetno.

Ovi to zasigurno nisu, na našoj listi želja i mogućnosti, naših nadanja.

Dva jarana, dva kicoša iz socijalističkog vakta, u udruženom zločinačkom orkestru, orguljaš iz Mostarskih bara i guslar iz Laktaša. Srodne su duše, mafijaši i kriminalci, sa Dedinja i Mostarskih bara, melodični i srceparajući, sa medom i mlijekom sa usana, a u svome potkožnom tkivu nacionalistički geni, naslijeđeni od Poglavnika i Vožda.

U intelektualnom okruženju, današnjeg sistema obrazovanja, u ulozi mentora i kandidata doktoranta, od samozvanog akademika sopstvene akademije znanosti, do socijalističkog potrčkala i politikanta, sa guslarskim notama od doba Kraljevića Marka.

Dokazani su tvorci svojih paradržavnih tvorevina, nastalih na genocidu, progonima, ubijanjima, zatvaranjima, do etničkog čišćenja, kako bi im tvorevine bile „čistokrvne„ sa nebeskim narodima, velikosrpskih i velikohrvatskih mentalnih naraštaja, za sve buduće generacije.

Bez sopstvenog obraza, ništa im ne smeta, da se drsko, bahato i siledžijski odnose, u svojim pojavama u društvu i da izjavljuju, poput orguljaša, lidera HDZ-a Dragana Čovića, koji najavljujući reorganizaciju države, izjavljuje;

„Hrvati će u reorganiziranoj Bosni i Hercegovini živjeti na prostoru kojeg je oslobodio i odbranio HVO“/ završen citat /.

Dakle, moji dragi Bosanci i Hercegovci, na vidiku nam je istinska Herceg Bosna, za koju su se u agresorskom pohodu na našu domovinu i ove nam hercegovačke prostore, već poodavno strateški usmjerio njihov Poglavnik i „otac nacije„, Franjo Tuđman. Kako smo očevici svakodnevnih, daljih nasrtaja na naš sistem, državu i njene institucije, kao dio recidivne i nedovršene ratne retorike i politike, u cilju da se dokrajče strateški interesi, ovi drski i neostvareni apetiti i dalje bujaju i kako im stati u kraj.

Čak i poljupci u ruku Svetoga oca Pape i njegovo prizivanje dolaska u Mostar i ove  okupirane prostore, prizivanje je aveti i uvlačenje i Svete stolice, u ove njihove prljave nakane. No, uzoriti Papa im sa slikom svojom i odgovara.

Da ne bih zanemario i njegovog suludog pajdaša, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika, koji nedavno izjavljuje; „Da je bila formirana Republika Srpska, Jasenovac se ne bi dogodio„. Nije li ovo, zvani „lijepi„ Mića, izvukao negdje iz starih njegovih junačkih pjesama, koje rado i često gusla, po njihovim sijelima?

Ne smeta to guslaru, tom velikom Srbinu, da mu srpske interese na ovim prostorima i u okupiranom i diskriminiranom gradu Mostaru, od pajdaša i njegovih čimbenika, upravo zastupa i brani, ova još crnja „crnokošuljaška nacionalističko i neofašistička stranka HDZ i njeni doglavnici i borci. Njegovi, „mostarski dodikovci„ su u ovome gradu samo obične srpske marionete, poslušnici i ulizice svome, neprikosnovenom mafijašu sa Dedinja i guslaru iz Laktaša.

Pridruženi i blagosiljani, od crkvenih vjerodostojnika, sa Vladikom Grigorijem, nijemi su i gluhi, na našu srpsku borbu, od Dejtona do današnjih dana, kao izbačeni i protjerani radnici Srbi iz firme Aluminij,  zajedno sa psima, kako je to lijepo grafitom bilo ispisano na ulazima u firmu. Govore nam u firmi, da su upravo vinovnici našeg stanja i položaja, diskriminiranih svakih ljudskih prava, upravo ispaljivane granate, ovih istih naših sunarodnjaka Srba, sa fortica Podveležja i sa Čobanovog polja. Moguće je, ali ne ulazeći u tadašnju genezu, zasluženih velikosrpskih bojovnika, u današnje vrijeme, ti isti, sada transformisani Srbi, „dodikovci„ u ovome gradu, uz pomoć agresorskog doušnika i pajdaša, u snagama i čimbenicima, fantazirajuće Herceg Bosne i paljanskih zaluđenih ideoloških elemenata, iz vakta njihovog psihijatra, nastoje nam svakodnevno, nametnuti u gradu Mostaru i Hercegovini, njihove sve zle namjere. Slično ili po istoj ideološkoj matrici, svoga mentora i tutora, zastupnika njihovih interesa u Mostaru, pojavljuju se „dodikovci„ kao ekskluzivni i jedini, ali velikosrpski, predstavnici ovoga naroda, koji će riješiti i pitanje statusa i grada i njihovih Srba u njemu.

Možda će i uspjeti, sa svojim  guslarom, koji se permanentno, samozvano i nameće, u prvim redovima, uz rame i novo inaugurisanog predsjednika, susjedne nam države Republike Srbije, gospodina Aleksandra Vučića. Znam, da nije Vučićev propust, već njegovog protokola, koji i dozvoljava, zajedničko slikanje državnika, prisutnih ovome svečanom činu, a na uljeza guslara, niko i nije pripazio. No, dragi moji Srbijanci, tako se nešto ne smije događati, u vašoj lijepoj državi Srbiji, ako je to sve  zajedno dozvoljeno, da se radi na rasturanju, ove naše jadne i napaćene domovine, Bosne i Hercegovine.

Lukavstvu i uljezima, stati nogom za vrat, moj je savjet i preporuka, poštovanom i uvaženom novom predasjedniku, Aleksandru Vučiću.

Očekujemo i doživljavamo ga, kao novog lučonošu, istinskog uvjerenja u istinu, sticanjem međusobnog povjerenja i praštanja, uz iskreno pokajanje prema našim dobrim Bošnjacima, kako bi se privukla i njihova ruka prihvaćanja i praštanja, za sva činjena nedjela, u ime našeg srpskog roda.