Definišite INDENTITET!

Povezani članci

• Vjerske zajednice – tihi vladari u BiH
• Mostarska oluja, bez konačnog strujnog udara u Aluminiju
• Amela među prvih 10!
• Zoran Milanović odlikuje Miju Jelića, ratnog monstruma, bjegunca osumnjičenog za ratne zločine u Mostaru
• Slavo Kukić: Zašto se usvajanju Zakona o igrama na sreću usprotivio HDZ?
• Goran Sarić: Čekajući Mendelu

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.

Ustoličena HAZU BIH  /Akademija znanosti i umjetnosti/ u Mostaru. Da ironija života i događanja na ovim prostorima bude istinski tragikomična, ko treba drugi da se pobrine, već otrovni pipak „srpskoga đilkoša i guslara„ iz Laktaša, jarana i pajdaša novokomponovanoga, gle čuda tzv. Akademika Dragana Čovića iz mostarskih Bara.

Osnovana HAZU BiH – Dragan Čović akademik  

Guslar iz Laktaša  je svome mentoru, odnosno uzoritom akademiku od danas, poslao i svoga podanika da u ime  Akadamije nauka i umjetnosti RS  skup u Mostaru pozdravi njen predsjednik Rajko  Kuzmanović, koji izjavljuje;
„Danas je veliki dan, danas se stvara istorija. Danas je osnovana jedna od najviših institucija nauke i umjetnosti. Ona nije samo naučna institicija, jer treba da predstavlja na neki način i biće hrvatskog naroda u BiH“ – kazao je predsjednik ANU Republike Srpske, Rajko Kuzmanović.

Ništa neobično, ko bi to uman i razuman i iznad svega inteligentan i bio protiv ustroja ovakve intelektualne institucije, kada pozadina, vrijeme i mjesto ne odslikava nešto sasvim drugo. Poznato je da njegov mentor i šef, Mića iz Laktaša, odavno već vatreni zagovornik i trećega entiteta tzv. Herceg Bosne, a za uzvrat evo i novopečeni akademac  tapše po ramenu svoga guslara i daje mu punu podršku za sve učinjene genocidne radnje u stvaranju Republike Srpske.

Isto tako, ako je ovo zaista istorijski trenutak, kako veli naš Rajko, koji radi naopako, očito je da je i veoma loš poznavalac istorije ili je nije dobro ni savladao, ako tako misli i govori u ime srpskoga naroda.

Zašto  ovaj naopaki Rajko, umjesto da je u prvim redovima ovih čudesnih i olakih akademaca,nije prvo posjetio UBORAK  na ulazu u grad, poklonio  se žrtvama i osudio nedjela  svojih sunarodnjaka, koji na svirepi način uništiše živote našim komšijama u ovome gradu. Zašto sa svojim mentorom guslarom Mićom, ne posjeti Vukovar i ne zatraži oprost za sve agresorske i zločinačke radnje nad njegovim nedužnim građanima, opet od svojih sunarodnjaka, i da zamoli njihove građane i vlast da se ipak dozvoli upotreba i ćirilice u gradu Vukovaru. Mnogo je ovakvih i sličnih primjera po redoslijedu njihovih događanja i evociranja sa dostojnim pijetetom.

Kakve li to ima zajedničke veze grad Mostar i Banja Luka, njihove umišljenje face vlastodržaca, ako to nije zajednička podrška i veličanje i njihovih genocidnih tvorevina i agresorskih postupaka u stvaranju Republike Srpske i tzv. Herceg Bosne, pa makar se to ispoljavalo i kroz intelektualne institucije na njihovim temeljima.

Svakako je nužno sve ovo, kao biber po pilavu, zamagliti pred javnošću uz učešće intelektualnih struktura, u ovome slučaju sa novokomponovanim akademcima, stvaranim na sličan način kao i njihove kvazitvorevine na agresorskim poljima širom Bosne i Hercegovine. Kako bi to lijepo ukomponovao u svoj memorandum da je živ jedan od bivših akademaca SANU, a još ljepše bi to izrežirao „Kusturičić„ samo da je prizvan.

Portal  starMo iz pera T.I. prenosi; „Pitate se otkuda Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) u BiH i HNK? Odgovor na ovo pitanje morate potražiti na pomalo neočekivanoj adresi u SDA!? Znam da zvuči čudno, ali HAZU BiH u HNK su osnovali politički predstavnici Bošnjaka, jer bez njihovog glasa ništa ne bi prošlo na vladi. Pitanje je samo šta su dobili zauzvrat. Supotpisnika budžeta grada Mostara ili nešto još bizarnije?„

Svakako je činjenica da su i u ovome slučaju, moje vrle komšije Bošnjaci, intenzivno kumovale ovim događajima, kao i mnogima iz nedavne prošlosti. Isto je tako bilo i oko izbora Gradonačelnika grada, kada je jednostavno i prodat određeni broj glasova vijećnika Bošnjaka. Dobro se prisjećam  jedne ugodne besjede, uvaženoga reisa Cerića u sali pozorišta u Mostaru, kada je i lično i neposredno protumačio ovakva dešavanja i to svojim riječima: „Među Bošnjacima ima dosta podaničkih duša … „ čime je upravo sve rečeno i svaki dalji komentar je suvišan. Aferim, poštovani moji Bošnjaci ali nije moguće, niti je prihvatljivo iz naše metropole tj. grada Sarajeva trgovati sa nama Mostarcima i sa našim životima i našim sudbinama i na kraju i sa našim gradom, kako to konačno ne shvati i ova vrhuška stranke SDA!

Našem razumnom čovjeku ne može biti jasno, kako to da se na jednoj strani formira ovako eminentna intelektualna institucija, koja je već promovisala novokomponovane akademike iz reda svoga naroda, a na drugoj strani se istovremeno izvršava napad na jednoga drugoga istinski dokazanoga akademika, Univerzitetskoga profesora, veoma aktivnoga društveno-političkog sudionika, poštovanoga i veoma cjenjenoga  gospodina Slavu Kukića. Cjenjeni akademik je bez dlake na jeziku, jedan od rijetkih intelektualaca u našoj sumornoj svakodnevnici koji je uvijek znao i na vrijeme ukazati na sve negativnosti našega društva.

Posebno kada je riječ o ovome „gradu slučaja„ kakav je istinski Mostar i o njegovoj sudbini i sudbini njegovih građana. Njegovi, iznad svega osmišljeni i plemeniti istupi, jednoga intelektualca iz reda većinskoga naroda u gradu, uvijek su ukazivale  i odisale iskrenošću i neposrednim udarom „u sridu„ a upravo ovi istiniti udari nisu odgovarali jednome i jedinome konkretnome i određenome INDETITETU, upravo iz redova njegovoga naroda. Međutim, uvaženi akademik i profesor Slavo Kukić poručuje, što je odlika hrabrih:

„Neće me ušutkati, što se mene tiče, nisu uspjeli. Ja ću nastaviti djelovati kao što sam djelovao”, rekao je uz ostalo prof. Kukić.

Nama građanima Mostara, koji smo neposredno doživjeli i preživjeli i dvostruku agresiju na naš grad veoma se dobro prisjećamo raznih napada, uvredljivih pamfleta i njihovoga sadržaja, dosta nam je bilo i napada na „balije„ kako su ih u svome žargonu nazivali i progonili ti isti njihovi susjedi. Dakle, evo nešto slično je u kontinuitetu i poslije skoro 20 godina, ti isti recidivi neofašističke i nacionalističke politike, ne daju mira ovim istim komšijama i nazivaju ih i dalje pogrdnim nazivima i opet bi ih vrlo rado protjerali gdje su i ranije zatvarali i protjerivali hiljade i hiljade nevinih i vrlih naših komšija Bošnjaka.

Potreban je kažu INDENTITET, dalje govore da su to neki  pojedinci „ludi i mahniti„ i tako se u nedogled zavaravamo i nešto iluzorno prihvatamo kao činjenice i realnost življenja na ovim prostorima i kao rezultat naših „dobrih „ međususjedskih odnosa. Svakako je nužno  u ovakvim slučajevima ukazati na postojeći INDENTITET, kao uzročnika svih posljedničkih dešavanja i narušavanja svih mogućih dobrih odnosa među ljudima i građanima, među narodima,  u svim svojim različitostima.

Evo, ovih dana upravo se dogodilo uvaženom akademiku Slavi Kukiću, nešto slično se dešavalo i sa gospodinom Košnikom međunarodnim predstavnikom u gradu, u periodu ustroja grada i vlasti u gradu poslije Dejtona, još sličnije i svakako veoma ružno se desilo 1996. godine i mojoj malenkosti, Milanu Jovičiću izabranome vijećniku Gradskoga vijeća ovoga grada, koji je zahvaljujući dobrim ljudima i danas živ i zdrav u ovome gradu i koji može da piše ovaj i slične sadržaje, koji će svakako poslužiti kao doprinos, kako reče na osnivačkoj skupštini akademije, Mićin izaslanik, profesor Kuzmanović, „sve je to za istoriju i istorijski je trenutak … „

Upravo i ovaj moj doživljaj je ovjekovječio ugledni tjednik iz Splita „Feral Tribune„ pod naslovom SEZONA LOVA NA VIJEĆNIKA, pa koga od čitalaca nešto detaljnije zanima neka to otvori na internetu, i sve će mu biti jasno.

Neke mi asocijacije naviru u mome prisjećanju, kao rođeni Sarajlija volio sam i preko 16 puta sam gledao film, moga rahmetli prijatelja Hajrudina Krvavca- Šibe, „Valter brani Sarajevo„ gdje u epizodi jednoga trenutka sa pozicije ispod Jajce kasarne, gdje sam kao dječak igrao krpenjaka, visoki oficir neprijateljske fašističke soldateske pokazujući na grad Sarajevo, izgovara „Das ist Valter„. Dakle, ovim je htio indentificirati grad sa Valterom i njihovim ilegalnim djelovanjem u gradu, te prikazati svu nemoć okupatora da se otkrije taj pravi Valter i uništi cjelokupna ilegala. Dakle, istovremeno ovim želim naglasiti koliko je i u našoj realnosti bitan INDENTITET, kada su u pitanju sva navedena događanja u nedavnoj prošlosti u stvarnoj sadašnjosti i što bi nam sve moglo od istoga ostati za našu nepredvidljivu budućnost.

Lično, kao građanin  grada Mostara, sudionik i očevidac mnogih događanja, kao birani vijećnik u Gradsko vijeće  i njegov Predesjednik / podpredsjednik u određenome mandatnom  periodu, nikada nisam ukazivao ili krivio cio jedan narod u ovome slučaju hrvatski narod, ali sam jasno rekao i to napisao, a Dnevni list je to i objavio, a to i sada još jednom, za sva vremena potvrđujem, kada je u pitanju taj famozni nepoznati INDENTITET, koji se uporno spominje i prikriva na svjetlosti dana, to je POLITIKA HDZ –a, vođena u ovome gradu i na ovim prostorima u sjeni svih neprijatnih događaja i dešavanja. Prema ovome svaka indentifikacija, bilo pojedinačna ili kolektivna sa ovom politikom, njihovom strankom i rukovodstvom, ne može niti u kojem slučaju amnestirati bilo kojega  člana ili učesnika u njihovom djelovanju.

Dakle, u ovome slučaju taj INDENTITET je sasvim jasan pojam, izvor i uzrok negativnih posljedničnih dešavanja u gradu, njegov „slučaj„ definisan po sopstvenim željama i viđenjima, kao Damaklov mač „stolnoga grada„ Mostara, ako Bog ili Alah dozvole, tamo negdje u mjesecu „limburgu„ tisućih godina.