Dan kad su obale Neretve ponovo spojene

Izdvajamo

• Onaj ko nije živio u Mostaru, teško može razumjeti zašto Mostarci Stari most smatraju čak članom svojih porodica i zašto mu tepaju, nazivajući ga kratko: ”Stari”. Otud i važnost 23. jula kao dana obnove porušenog Starog mosta.

Povezani članci

• Esad Bajtal: Imamo ljudsko pravo na pravdu
• Saopćenje za javnost udruženja BH novinari
• Aluminij u mostarskoj „crnoj kutiji„
• Slučaj Petrina
• Državni kontinuitet i njegovo osporavanje
• Zašto EU ćuti?

Na današnji dan, 23. jula 2004. godine, obale Neretve ponovno su spojene. Uz pjesmu ”Izronio je Stari za one što ga vole”, vatrometom iznad obnovljenog Starog mosta uvečer 23. jula u Mostaru je završena ceremonija njegova otvaranja na kojoj se najčešće isticalo kako je taj kulturnopovijesni spomenik, uvršten na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine, simbol pomirenja u Mostaru i Bosni i Hercegovini.

“Mi ne želimo da most samo spaja dvije strane rijeke, što mostovi inače čine… Mi želimo da povežemo ljude u Mostaru, koji je nakon sukoba ostao jedan od najrazorenijih gradova u Evropi”, govorili su tih dana Mostarci.

Onaj ko nije živio u Mostaru, teško može razumjeti zašto Mostarci Stari most smatraju čak članom svojih porodica i zašto mu tepaju, nazivajući ga kratko: ”Stari”. Otud i važnost 23. jula kao dana  obnove porušenog Starog mosta.

Stari most srušen je 9. novembra 1993. godine, tačno u 10 sati i 16 minuta. Čuveni luk nad Neretvom, djelo mimara Hajrudina, učenika čuvenog Mimara Sinana, srušeno je u hladnu rijeku nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Most je, prema riječima svjedoka, projektilima gađan tokom cijelog dana 8. novembra, da bi dan kasnije bio i potpuno urušen. Taj barbarski čin snimljen je kamerama, a snimak je brzo obišao cijeli svijet. Prvi predsjednik Predsjedništva BiH rahmetli Alija Izetbegović izjavio je kako je nakon rušenja Starog mosta “na trenutak zamrzio ljudski rod”.

Inače, most su još 1992. godine gađali pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) kojima je u to vrijeme zapovijedao general Momčilo Perišić.

I mada je Raspravno vijeće Haškog suda (ICTY) 29. maja ove godine u prvostepenoj presudi Jadranku Prliću i ostalima iz čelništva tzv. ”Herceg-Bosne”’, koji su za udruženi zločinački poduhvat  u međunarodnom sukobu osuđeni na 111 godina zatvora, zaključilo da je Stari most bio legitiman vojni cilj, to ne umanjuje zločin onih koji su uništili biser svjetske baštine poslije više od četiri stoljeća postojanja.

Nešto više od deset godina nakon rušenja, jula 2004. godine, Mostar je ponovo bio središte svijeta, ali ovaj put kao pozitivna vijest. Tog 23. jula u Mostaru su bili svi. Od princa Charlesa i visokih zvaničnika Evrpske unije (EU), Ujedinjenih naroda (UN) i evropskih zemalja, do najviših lidera Bosne i Hercegovine i zemalja regiona.

Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić kazao je kako se obnovom Starog mosta ”slavi pobjeda mira i suživota u Mostaru i BiH”. Po Tihićevim riječima, Stari most je ”simbol zajedničkog življenja i temelj BiH gdje se susreću civilizacije Istoka i Zapada”.

Tadašnji visoki predstavnik Evropske unije (EU) u BiH Paddy Ashdown je rekao je kako obnova Starog mosta znači pobjedu nade nad nesrećom. Razaranje Starog mosta, nastavio je Ashdown, uvjerilo je cijeli svijet o veličini zla koja se dogodila u BiH.

“Sustavno granatiranje Starog mosta simbolizira razaranje ljudske kvalitete i multietničnosti po kojoj je BiH bila poznata. Ovim mostom možemo dokazati pobjedu nad granicama”, rekao je Ashdown.

Na samoj ceremoniji osam skakača Kluba skakača ”Mostari” je s bakljama u rukama izvelo prve skokove s 28 metara visokog obnovljenog luka mosta u Neretvu, što je posebice burno pozdravljeno. Baklje su im predali skakački veterani, legendarni Emir Balić i Mirsad Deda Pašić, simbolizirajući tako uvjerenje da će mladi graditi novi i bolji svijet.

Tokom večeri, uz vatromet koji je osvijetlio mostarsko nebo, izveden je kulturno-zabavni program koji je, između ostaloga, uključio folklorne grupe, dječje horove, vojne orkestre iz Turske i Austrije, te njemački pjevački zbor. Nastupio je i Dino Merlin koji je izveo i čuvenu ”Mostarsku”. Simbolično, pjevala se i pjesma ”Samo da rata ne bude”.

Od 23. jula do danas Stari most je posjetilo na stotine hiljada turista. Nažalost, to nije popravilo sliku Mostara koji je i danas duboko nacionalno podijeljen, a gradu prijeti kolaps. Stari most nije imao priliku obaviti svoju svevremenu ulogu – mosta koji spaja ljude i kulture.

Sedmogodišnja obnova

Obnova Starog mosta trajala je sedam godina, a njegova izgradnja koštala je 13,5 miliona dolara. Novac za izgradnju prikupljen je kreditom Svjetske banke, kao i donacijama Turske, Italije, Holandije i Hrvatske. Glavni izvođač radova na mostu bila je turska firma ”ER-BU” iz Ankare, specijalizirana za obnovu starih kamenih mostova.

Grad Mostar je za obnovu kompleksa Starog mosta uzeo zajam od Svjetske banke u iznosu od 4 miliona dolara. Uz Svjetsku banku, posebnu ulogu u obnovi Starog mosta odigrali su donatori. Italija je donirala tri miliona dolara, Honadija dva miliona dolara, Turska i Banka za obnovu i razvoj Vijeća Europe po miliona milijun dolara te Hrvatska 600.000 dolara. Francuska je donirala tehničku opremu i pripremu izrade projektne dokumentacije obnove mosta.

Fondacija za kulturu Aga Kan na čelu sa svjetski poznatim arhitektom Amirom Pašićem je, također, bila uključena u projekt u cilju “unapređivanja klime za pomirenje naroda u Bosni i Hercegovini, kroz priznavanje njihovog zajedničkog kulturnog nasleđa u Mostaru”.

Napori na obnovi mosta pojačani su kada je 2002. godine postavljen prvi kamen temeljac. Ronioci su prethodno uklonili originalno kamenje iz rijeke.

Stari most izgrađen je od kamena tenelija, kojega je mimar Hajrudin dao izvaditi iz kamenoloma Mukoša, nekoliko kilometara južno od Mostara. Kamen za rekonstrukciju mosta 2002. do 2004. godine izvađen je iz tog istog kamenoloma. Za obnovu Starog mosta iz Mukoše je izvučeno 1.250 kubnih metara, a svaki je blok sustavno ispitivan i tradicionalnim i suvremenim ultrazvučnim metodama. Kriterij kvalitete kamena odredili su geolozi Zavoda za geologiju iz Sarajeva.

Na koncu je odabrano 360 kubnih metara najkvalitetnijeg materijala, od čega je izrezano 1.088 elemenata, dimenzija 40X50X100 centimetara, za luk i zid mosta, vijence i ogradu.

Za popločavanje mosta, prema originalu, korišten je kvalitetni organogeni krečnjak. Od ostalih je materijala korišten tradicionalni vapneni mort i metal. Metalne dijelove izradio je metalurški kombinat Kemal Kapetanović iz Zenice koji su vrlo slični izvornom. Svaki se metalni element nakon gradnje zalijevao olovom. Zbog specifičnosti postupka lijevanja između dva spojena kamena bloka bilo je potrebno izraditi posebne alate.

Remek-djelo i čudo

Stari most je izgrađen između 1557 – 1566 nakon što su građani Mostara zamolili Sultana Sulejmana Kanunija ili Veličanstvenog da dobiju novi most, jer je drveni podignut u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha II bio dotrajao. Prvi temelji Starog mosta udareni su 24. oktobra 1557. godine.

Izvodač gradnje mosta bio je Mehmed-beg Karađoz, najveći vakif (legator) Hercegovine, iza kojeg je ostala centralna mostarska Karađoz-begova džamija i brojne drugi vakufi.

Most se smatra jednom od najljepših znamenitosti iz otomanskog doba. Hivzija Hasandedić ga naziva ne samo remek-djelom već čudom arhitekture turskog vremena. Bio je proglašen objektom svjetske baštine, simbolom složene konstrukcije i, sa 28 metara, bio je najduži kameni most u Evropi. Po njemu je grad dobio ime.

Bez obzira na ovu fizičku vrijednost, imao je i onu simboličnu: most između ljudi različitih kultura.

Iako su lokalni arhitekti i graditelji odmah poslije rušenja počeli da planiraju obnovu, pet godina se čekala ponovna izgradnja. Naime, 1998. godine UNESKO, Svjetska banka i Grad Mostar proglasili su globalno partnerstvo za izgradnju mosta.

Most su srušile kiše

Dan nakon rušenja Starog mosta u Mostaru, 10. novembra 1993. godine predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman održao je sastanak sa predstavnicima takozvane Herceg-Bosne Matom Bobanom i Jadrankom Prlićem, te Matom Granićem, Ivićem Pašalićem i drugima.

O time svjedoče Tuđmanovi stenogrami, koji su bili dio dokaznog materijala protiv Jadranka Prlića i ostalih vojnih i političkih čelnika takozvane Herceg-Bosne, a kojima bi uskoro trebalo biti presuđeno za brojne zločine i Hercegovini i srednjoj Bosni.

Tuđman je, usput, pitao ko je srušio “taj mostarski most”?

“On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao”, kazao je Boban Tuđmanu.

Tuđman je ponovo pitao:

“Hoćemo li mi biti optuženi. Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?”.

Na to je Mate Boban kratko odgovorio: “Nama”.

Anadolija