Da li smo „horozi sa dimnjaka, naših krovova“!

Povezani članci

• Tuži državu zbog Artukovića
• Esad Duraković: Šuteći na sve i o svemu, odričete se budućnosti!
• Alternativni izvještaj o napretku BiH ka Evropskoj uniji naišao na pozitivne kritike
• Počinju prijave za 16. Festival srednjoškolskog teatra BiH
• O jednoj romansi i podvigu reprezentacije Bosne i Hercegovine
• Posrnuli „gorostas„ sa koljena, traži pomoć države

Aluminij iz Mostara u lancu svoga kriminala, dobio je ovih dana i novu kariku u RVP /registru vrijednosnih papira/ koji je prihvatio i aminovao spisak dioničara i dionice ove, u neposrednoj agresiji okupirane hrvatske firme.

Ovoga puta se isključivo pozivam na  Zakon o diskriminaciji,  jer je iluzorno godinama ukazivati na prava obespravljenih radnika Aluminija, koji su samo zato što su Bošnjaci i Srbi, po maternjem rođenu, pripadali toj skupini ljudi.

Dakle, da bi se sav lopovluk i kriminal konačno priveo kraju, politikanti iz Vlade premijera Nikšića i ministra Trhulja, konačno su u završnici procesa nasjeli već pripremljenom lukatsvu agresorske ideologije Brajkovića, Bradvice i inih čimbenika i omogućili su RVP-u da upiše dionice i dioničare, prema njihovom lažnom, nelegalnom i nevjerodostojnom činjeničnom stanju. Na spisku nema Srba, u spisku ih nema a broj njihovih dionica je „0“ / nula /, a zašto bi i bili kada su oni „razorili“  firmu svojim granatiranjem, nema ni pokojeg  Bošnjaka, a i ovi koji su evidentirani, od Muje, Hase, Enesa i inih, dobijaju crkavicu ili mizernih 8 /osam/ dionica, a zašto bi imali više kada im je 09. maja 1993. godine zabijen nož u leđa od njihovih vrlih susjeda i suđeno im je bilo da više i ne postoje, nisu trebali biti među živima ili su u dijaspori, dakle obračunati su do ovoga datuma. Istina je da nema niti pokojeg nepodobnoga  Hrvata, koji nije dao svoj doprinos hrvatskoj agresiji na Mostar ili im je bračni drug drugoga vjeronadzora. Svakako je sve ovo očit primjer diskriminacije, prije svega na nacionalnoj osnovi, da ne spominjemo i konkretna radnička prava i slobode.

Svi dosadašnji premijeri Vlada, od Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića, donekle Behmena, do današnjega Nikšića apsolutno su se oglušili na zahtjeve ovih radnika, obmanjivali ih godinama i konačno su izdali i državu, njen kapital i sva druga radnička prava. Prije svega, u ovoj uzurpiranoj i okupiranoj firmi, nikada javno i zvanično od državnih organa i komisija nije sačinjen početni bilans stanja i vrijednosti ove firme.

 Vlada se olako odriče državnoga kapitala u iznosu od 100 %, s ciljem da u ruke agresorske aždaje ugura nekih 44%, kako bi taj iznos kao crkavicu podjelio dijelu radnika Bošnjaka, obilato svojim bojovnicima HVO i HOS-a, čak i mrtvima koji su na spisku, ili su uz plate HVO i  drugih beneficija, ovom podjelom i uvećali svoja primanja, jer su zaslužili svim prikazanim represalijama, progonima i etničkim čišćenjem i grada i firme.

Premijer Nikšić i ministar Trhulj, su prihvatili i potpisali Sporazum, kao Aneks 8, bez jasne odrednice i pravične raspodjele kapitala od 44%, kojeg su tako jednostavno darovali ovim čimbenicima, koji to dalje po svojim nekim aršinima trebaju podjeliti, kao sadaku Bošnjacima, Hrvate bi dobro nagradili a Srbima bi dali, možda hranu za pse, ako bi se i pokoji pojavio na njihovom spisku.

Dakle, lancu kriminala i korupcije, kao i diskriminacije na nacionalnoj osnovi nikada kraja u ovoj Federaciji, kao dijelu države nam Bosne i Hercegovine. Vjerujem, da ništa nije bolje i u drugome entitetu koji se naziva Republika Srpska i diskriminacija i odnosi prema drugim narodima je ista ili slična, ali ništa ne opravdava situaciju da se obostrano ili svestrano aktuelne vlasti na nivou države uhvate u koštac i pravi obračun sa svim vidovima kriminala, korupcije i diskriminacije. Ukoliko se istinski tome ne nadamo ili ne mognemo ništa učiniti, neka nam zemlja bude Tunguzija sa stanovništvom, koje će se na slijedećem popisu deklarisati kao ostali ili tunguzi. Da li ćemo se svi i dalje vrtiti na vjetrometini politikanata, kao horozi na dimnajacima naših krovova.

Nadati se boljitku, s poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.

Mostar, septembar 2013 god.