Da li je ovo Draganova „lažomanija„?

Povezani članci

• Promocija knjige Đurđice Čilić “Fafarikul” u Mostaru
• Gospođo Grabar, nešto vam fali?
• Dodik i Čović ruše BiH na liniji logike velikodržavnih koncepata iz devedesetih godina
• Predstava ‘Gnijezdo’ ponovno na daskama HNK Mostar
• Lana Pudar osvojila zlato na Mediteranskim igrama u disciplini 200 metara delfin
• Prestanimo sa igrom mice, pređimo na šahovsku igru

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.

Lažima nikad kraja i po starinskoj „Ako laže koza, ne laže rog„. Da li i član Predsjedništva BiH i ponovno izabrani predsjednik HDZ-a, orguljaš iz mostarskih Bara Dragan Čović iznosi na vidjelo i istinite informacije da je lažni višegodišnji „Hercegovački div„ i sada manji od makovoga zrna firma Aluminij iz Mostara i istinski veliki gubitaš od 250 miliona, kako to upravo tvrdi i njihov dobar poznavalac prilika.

Dugogodišnji plijen i krava „muzara„ stranačkoga lobija HDZ-a, najveće kriminalno leglo i egzemplarni primjer diskriminacije radnika na nacionalnoj osnovi pod vodstvom doglavnika Mije Brajkovića i njegovih čimbenika, pod mentorskim nadzorom prvoga čovjeka Herceg- Bosanskih Hrvata, uzoritog Dragana Čovića i pored silnih gubitaka cilj je da se i konačno poklopi stranačkim interesima i strateškim potrebama „lijepe njihove„ kako im je u amanet ostavio i „otac nacije„ i Poglavnik Franjo Tuđman. Vičan je tome Dragan iz Bara, jer je isti proces već odavno obavio sa firmom „Soko„, te konačno i stavljanje te nacionalističke šape na preostalu državnu imovinu kroz javne firme, ništa čudno i neobično.

U samome procesu presipanja iz šupljega u prazno sa državnom imovinom i državnim firmama, kako sa Aluminijem isto tako i sa EPHZHB, dok se domaći vlastodršci ne prisjete kuda to odlazi državna imovina državne institucije su nezainteresirane i ne poduzimaju nikakve radnje u domenu pravnoga sistema ove opustošene i opljačkane zemlje. Odavno prepoznatom stanju firme, mahinacijama i kriminalnim radnjama u ovim firmama svakako su pripomogli i mnogi domaći vlastodršci veoma  obilato,  od premijera  Bičakčića, koji je inače i prepustio hidroelektranu „Mostar„ novoformiranoj ratnoj i agresorskoj instituciji zvanoj EPHZHB, pa preko premijera  Brankovića koji je i zvanično izjavljivao da je to sve jedan politički kompromis, pa premijera  rahmetli Hadžipašić koji predlaže famoznu podjelu 100% državnoga kapitala u Aluminiju i cjepanja sa otuđenjem državne imovine u famoznom omjeru 44%/ 44% / 12 % / na štetu i države i obespravljenih radnika Bošnjaka i Srba.

Konačno i borci „za državu i čovjeka„ ti Zlajini propali „crvendaći„, sa premijerom Nikšićem i ministrom Trhuljem i konačno izbacuju radnike srpske nacionalnosti iz dioničarskih prava, sa mrvicama za svoje  Bošnjake, cjelokupnu imovinu i radnička prava u firmi dodjeljuju hrvatskoj komponenti. Rado bi se odrekli i preostaloga tj. državnoga dijela kapitala od 44%, kako bi se samo i konačno zataškao trag svih kriminalnih radnji u ovoj firmi, te se odrekli i suludih obećanja firmi Aluminij o nekoj tobožnjoj beneficiranoj cijeni  utroška električne energije.

Mlađani novopostavljeni politolog i ministar za enrgetiku, industriju i rudarstvo, bez iskustva i nedovoljno educiran ne samo u resorskome domenu djelovanja, već posebno sa stanjem neprilika i dugogodišnjih neuspješnih pokušaja da se sa državnoga nivoa i priviri u u ova gnijezda nacionalističkih uzurpatorskih „čimbeničkih„ elemenata, bez pravih savjetnika i istinskih poznavalaca sveukupne problematike, pohitao, je baš u obilazak i Aluminija i EPHZHB, što mu svakako nije bio ispravan potez jer je i sam upao, vjerujem u velike i dugogodišnje laži i obmane. Ni sama njegova stranačka saputnica iz predsjedništva DF nije mu mogla ništa pripomoći, jer kako je nama Mostarcima i ranije bilo znano i poznato da je ista bila redovni posjetilac centrale HDZ-a u Mostaru na konsultacijama sa Draganom i njegovim saradnicima.

Preuzimajući resor energetike, industrije i rudarstva DF –ovi „boljševici„ sa mlađanim politologom i ministrom Reufom Bajrovićem, koji se iz bunila trznuo i predložio depolitizaciju ovih i svih ostalih javnih i državnih firmi, vjerovatno nemajući saznanje da svi njegovi prethodni „borci za državu i čovjeka„ kojima je ranije i sam  pripadao,  odradili su sve prljave radnje oko rasturanja ove imovine koja je pripadala državi.

Nažalost da mlađani demokratski politolog i ministar tako bitnoga resora u Vladi Federacije gospodin Reuf Bajrović, nije prethodno imao vremena i mogućnosti da istinski spozna „koja je to realnost Dragana Čovića„ kao najvećega Hrvata među svojim sunarodnjacima, čelnika velike nacionalističke stranke HDZ-a i velikoga borca za jednakopravnost, poslije progona i izgona brojnih građana Mostara u famoznu dijasporu i konačnoga utemeljitelja njihovoga „stolnoga grada„ Mostara i definitivnoga vlasnika strateških hrvatskih firmi u ovome gradu, poput Aluminija, EPHZHB i inih.

Kao tehničko lice, nažalost, nisam dovoljno upoznat sa politološkom definicijom depolitizacije ovih državnih firmi, bio bih veoma zahvalan ukoliko bih isto i vidio ili osjetio na djelu djelovanja ove Vlade i njenoga ministra, gospodina Reufa Bajrovića.