Da li je konačna “deretizacija“ u Aluminiju

Povezani članci

• NISMO ISTI
• FEstival NOve Mostarske ENergije dobiva i svoje ljetno lice
• GALEB I TITO
• ‘Mostovi’, Rundek Cargo Trio i muzička čarolija pod zvijezdama
• Nedžad Maksumić: Svjedočanstvo o opiranju zlu
• Rođeni, naš crveni „Velež„ je ponos Mostara

Evo me,  upravo,  iščitavam po treći put intervju u  “Dnevnom listu,“ direktorice Aluminija u Mostaru, gospođe Ružice Udovičić!

 Istinu i samo istinu na vidjelo!

Piše: Milan Jovičić

Poštovana direktorice, gospođo Ružice ili Ruška, postala si mekana kao kruška i zato se krstim sa tri prsta, jer ti ćeš to sasvim razumjeti, čudu se  nisam mogao načuditi iz više razloga:

• Prije svega svi tvoji prethodnici na toj funkciji, bili su dokazani drznici, lopovi, kriminalci i diskriminatori, nikada  nisu nikoga molili, niti su prizivali u pomoć. Istina je, da ih još nismo ni uspjeli pohvatati i smjestiti u kazamate gdje im je i mjesto. Ti dolaziš na isto mjesto ili u fotelju, kao dokazani HDZ-ovac ili “čistokrvna“ Hrvatica, uostalom kao i tvoj tutor ili pokrovitelj svih loših zbivanja od “Sokola“ do Aluminija i grada Mostara.
• Obraćaš se za “razumijevanje i strateška privredna razmišljanja u državi i sredini u kojoj djelujete….“ Koja li je to država, nije mi sasvim jasno, poslije 20 godina nastojanja države Bosne i Hercegovine da uđe u svoje prostore i da upravlja materijalnim dobrima ili je to  “lijepa tvoja Hrvatska,“ čiji je Aluminij i strateški interes, po izjavama vašeg Poglavnika,  ostavljen vam u  amanet  da ga nesebično čuvate i da ovim drugim,  trećim i psima zajednički ne dozvolite bilo kakav pristup???
• Očekuješ od ove iste, nepriznate države i njenih institucija, po Aneksu 8,  da država beneficira isporuku električne energije za Aluminij, iako je to privatno tumačenje i prijedlog borca za “državu i čovjeka“ Nermina Nikšića i njegovog ministra Erdala Trhulja, kao da je to njihova babovina, a ne vlasništvo svih građana, ove lijepe i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine. Dakle,  “crveni“ obećaše i nestadoše bez povrata, zato se draga Ruška,  treba sada isključivo okretati ka zapadu i HDZ-u, moliti i svetoga oca Franju da vam iz Vatikanske riznice,  a ona je prebogata, pomogne sa svojim nepovratnim kreditima, za sanaciju svih lopovluka vaših priznatih i hvaljenih “uspješnih privrednika“  ali  i  mafijaša, od Brajkovića, Bradvice, Galića, Božića i inih.

Po običaju ni ti u svome intervjuu,  ne spomenu ni  jednom riječju i  obespravljene radnike kojima dugujete zadovoljenje njihovih osnovnih radničkih prava, koja su im na tako drzak, sadistički i diskriminatorski način otuđili tvoji prethodnici, a drug Neka iz “crvene garde“ vam je omogućio da se i totalno oslobodite radnika srpske nacionalnosti i njihovih upravljačkih prava, što je možda i trebalo jer su vas oni  granatirali sa Podveležja i sa Čobanovog polja. To su vaše konstatacije.

• Iako te lično ne poznajem, dovoljna mi je tvoja konstatacija da si u Aluminiju od 2002. godine i da dobro poznaješ i dobre i slabe strane. Za sve te dobre strane ne bih te pitao jer je svima znano da ste od napuhanog i smišljenog “Hercegovačkog diva“ dospjeli do “Hercegovačkog patuljka“  na staklenim nogama, najvećeg gubitaša u državi i da nikako ne možete ući u kraj  njegovim mafijašima i kriminalcima, koji, uostalom, posjeduju i putovnicu “lijepe svoje,“ pa se mogu mirno placati u  Jadranu ili šetati po Maksimirskoj šumi.

Mnogo toga bih još mogao napisati, draga Ruška, jer pripadam kategoriji obespravljenih radnika a i učesnik sam postavljanja temeljca za budući aluminijski kompleks u Tvornici glinice. Ja nisam kriv što me je rodila  majka Srpkinja, pa sam zato nestao iz vaših evidencija i na sudski  način moram dokazivati svoj indentitet. Takva nam je sudbina, draga  Ruška, ti si vjerujem mlađanija u odnosu na nas i mnogo ti toga nije “ jasno“ ili nisi upamtila.

Svakako nemoj zaboraviti i nas obespravljene radnike, prije bilo kakve pomisli na prodaju preostalog dijela kapitala Federacije od 44%, u  nekada moćnog Aluminija.