Čovićevo prizivanje naroda!

Povezani članci

• Aner Žuljević: HDZ BiH od Aluminija Mostar želi napraviti novi Soko
• Željela bih živjeti okružena prirodom!
• Kad sude guje
• Predstavama, dodjelom nagrada, radionicama i tortom Mostarski teatar mladih obilježio 43. rođendan
• Mladen Ivanić na saslušanju u Tužilaštvu BiH zbog Dana RS
• Pomozimo Sanji

Piše: Milan Jovičić, dipl.el.ing /bivši radnik Aluminija/

Istina je da sam ovaj tekst pozajmio sa interneta, citiram ga i neka posluži kao moj moto cjelovitog sadržaja koji slijedi, što nas godinama zamara i guši poput zmije otrovnice, te slobodno postavljamo pitanje da li zaista životarimo ili je priličnije naglasiti da „ životinjarimo„.

Živi smo svjedoci i taoci, zaštitari naših nacionalnih interesa u ime koga ili čega, da li i svoga naroda kojem pripadamo, a što je već uveliko metastaziralo od kanceroznoga nacionalističkoga tkiva i ovih istih njegovih zaštitara a sve u cilju ostvarivanja sopstvenih individualnih interesa i nikako naroda kojega tobože čuvamo, branimo i štitimo.

Upravo i naše šire Bosansko – hercegovačko okruženje i njegovo stanovništvo ne zna ili samo ne želi znati, šta se sve dešavalo na ovim prostorima i grada Mostara i njegovih velikih i poznatih industrijskih giganata poput Aluminija, Sokola i inih širom Hercegovine.

Evo, na prvi pogled za mnoge neupućene su minorna saznanja ili maleni incident, šta se to desilo ovih dana u Mostaru, što upravo i mnogo toga odslikava i istinski prikazuje sliku realnih dogadjanja i mračnih tokova od 90-tih do današnjih dana, a što sam kao živi svjedok i neposredni „prognanik„ u svome  gradu i svojoj  bivšoj  firmi  Aluminij doživio i proživio.

Godinama, od Dejtona do današnjih dana mi obespravljeni radnici, Bošnjaci i Srbi, u firmi Aluminij tražili smo svoja prava u vezi povratka na radna mjesta ili bilo kakvoga vida obeštećenja sa povezivanjem radnoga staža ili neke finansijske nadoknade, ali uzalud, sramno i krajnje ponižavajuće, jer su nas naše majke rodile upravo kao pripadnike nehrvatskoga korijena, te je diskriminacija po nacionalnoj pripadnosti bila jača od svih ljudskih ili bilo kojih demokratskih principa.

Ovih dana, mlađani ministar ze energetiku, industriju i rudarstvo u Vladi Federacije Reuf Bajrović  boravio je u Mostaru i ovom prilikom je posjetio i državne firme Aluminij i EP HZ HB u cilju prvih preleminarnih saznanja o aktuelnoj problematici i poslovanjem firmi. Istinski mladi i neiskusni ministar, kao politolog, misleći da dolazi u neko „orlovo ili jastrebovo„ gnijezdo a ne i u jazbinu ili utvrdu nacionalista i uzurpatora višegodišnje državne imovine, što je veoma znano i poznato, nažalost da nije sa sobom imao i visprenog savjetnika i dobroga poznavaoca sveukupnih neprilika u firmama, sasvim je normalno da se pojavio incident. Da li je  istinit ili lažan, za nas dobre poznavaoce prilika i nije  bitno. Možda je u početku mandata ministra Reufa Bajrovića i veoma dobro da je došlo do svega ovoga, kako bi mu se otvorili svi vidici naše tmurne realnosti, jer odgajan i vaspitan u višegodišnjem demokratskom i civilizovanom ambijentu Američkoga podneblja, nije mogao niti spoznati ili sanjati o realnim ali prljavim dešavanjima na našim prostorima, a posebno u firmama koje su godinama dokazano leglo kriminala i nacionalističkih poriva svake vrste..

„Predsjedništvo HDZ-a BiH na danas održanoj sjednici Predsjedništva osvrnulo se na incident koji – kako se navodi u saopštenju za javnost – vrijeđa nacionalno, vjersko i ljudsko dostojanstvo hrvatskog naroda, te je oštro osudilo ponašanje novoimenovanog ministra energetike, rudarstva i industrije u Vladi FBiH Reufa Bajrovića, koji je na nedavno održanom sastanku u javnim preduzećima Elektroprivreda HZ HB i Aluminij d.d. Mostar zatražio da se uklone sva obilježja hrvatskog naroda u tim poduzećima. HDZ BiH navodi da saopštenjem za javnost traži da Nadzorni odbor i Uprava EP HZ-HB odmah povuče i da ostavku na sve pozicije u ovom Javnom preduzeću, “a ako oni to ne učine to će učiniti hrvatski narod brzo”./ citat sa interneta /.

Odgovor ministra Reufa Bajrovića je bio slijedeći:“ “Dragan Čović laže. Ovo je providni pokušaj sprečavanja depolitizacije javnih preduzeća. Javna preduzeća nisu stranački plijen i treba da ih vode najbolji, bez obzira na njihova politička i druga uvjerenja„ / prenosi Oslobođenje /.

Međutim u svemu ovome, da li neko laže ili govori istinu, u ovome trenutku nije mnogo niti bitno, koliko su alarmantne, neukusne, histerične i zlonamjerne reakcije, dokazanog i nadobudnog čelnika i ekskluzivnoga predstavnika nekih Hrvata u Bosni i Hercegovini i posebno u ovome gradu Mostaru. U svome dokazanom i recidivnom ponašanju po uputama propale ideologije i svoga „oca nacije„ i Poglavnika Tuđmana, što je sve viđeno i doživljeno na ovim prostorima, gangaš iz mostarskih Bara Dragan Čović se zanio i zaboravio da se više ne nalazi u 1993. godini, koja se kao takva i više nikada neće ponoviti. On u svome saopštenju ide tako daleko u drskome tonu prijetnji i svojim sunarodnjacima, tražeći od njih trenutne ostavke, a „ako to oni ne bi učinili to će učiniti hrvatski narod brzo„. Dakle, ovdje treba da se dogodi dešavanje  hrvatskoga naroda po njegovom sopstvenome receptu, zaboravljajući da je ova zemlja multietnička, a ne i mutnoetnička kakvu isti zamišlja, a da su firme o kojima je riječ i državne firme, u kojima su trebali i morali ravnopravno svoja gradjanska i radnička prava da ostvaruju i svi ostali narodi koji ovdje žive.

Taj isti Dragan Čović, koji je sa svojim bojovnicima okupirao, uzurpirao i opljačkao i svoju bivšu firmu Soko, te i danas uživa blagodeti cjelokupnoga bogatstva, upotrebom i korištenjem i brojnih objekata i poslovnih hala, bilo kroz sajamske manifestacije ili na druge načine, nastoji potamniti i naša sjećanja kada je zatvorenike iz njihovih logora angažovao i u Aluminiju i u Sokolu na fizičkim radnjama, a istovremeno im oduzimajući i sva ljudska prava dostojna suživota slobodnoga čovjeka bez  životinjarenja.

Pouka za našeg mlađanog ministra Reufa Bajrovića da svojim dolascima i u problematici firmi iz Mostara treba dovoljno da se opremi poznatim lukavim metodama „latina„ u prethodnim konsultacijama sa svojim šefom i „principijelnim boljševikom„ stranke DF, kako bi se nadao nekim uspješnijim rezultatima bez lažnih incidentnih situacija. Ovo prije svega i priliči jednom uspješnom politologu, a ne i stručnom tehnički obrazovanom kadru i bez potrebnoga radnoga iskustva za funkciju resora ministarstva na čijem je čelu.