Aluminij sa pravdom i istinom u budućnost !
Povezani članci
- Odluka o dodjeli Godišnjih nagrada CDO
- Edin Osmančević: Grunt Bosne i Hercegovine je 1/1
- Dodikov referendum – otvaranje Pandorine kutije na Balkanu?
- Ismet Smajlović: Zagađivači ljudosfere (1)
- Bosnu u miru poguravaju prema prokletim devedesetima – Udruženje logoraša Mostar podnijelo krivičnu prijavu protiv Čovića i Ljubića
- Vahidin Preljević: Nacija i senzacija
Do istine i pravde, za obespravljene radnike, u mostarskoj firmi Aluminij koji su godinama od Dejtona do današnjih dana diskriminirani na nacionalnoj osnovi. Naša tužba je uslijedila do sudskih domaćih institucija, od kojih istinski očekujemo pravdu i razumijevanje za naša radnička prava, te se nadamo da nećemo morati putovati do Strazbura. Za to vrijeme, neka se „čimbenici„ u vlasti državnih institucija, kao papagaji diče svojim velikim „Hercegovačkim divom„ kao najvećim izvoznikom, ne naglašavajući i uvoznikom, ali smo sigurni ponajvećim leglom kriminalnih radnji u proteklom periodu i diskriminatorom radnika i uzurpatorom njihovih prava, jer nisu „čistokrvni„ Hrvati.
Da li su se pajdaši i svirači, utemeljitelji svojih agresorsko- genocidnih tvorevina, Republike Srpske i Herceg Bosne, Mića iz Laktaša i Dragan iz mostarskih Bara, istinski i dogovorili da svi ovi radnici koji nisu i „čistokrvni„ Hrvati ili „čistokrvni„ Srbi, ako nemaju članske karte HDZ-a i SNSD-a i nisu neki Srbi i Hrvati, zašto bi i bili na spiskovima dioničara, trebalo ih je ignorisati i zaboraviti za sva buduća vremena i za prosperitetan razvoj ove firme u njenoj budućnosti razvoja i doprinosa njihovim tvorevinama u surogat državi.
Uostalom, neka to sudovi odlučuju o radnicima i njihovim pravima, jer su Mića i Dragan okupirani svojim ličnim investicijama i „haciendama„ od Dedinja, preko Laktaša do mostarskih Bara i obala Jadranskoga mora.Veoma su angažovani na rasturanju nam domovine Bosne i Hercegovine i na obezbjeđenju finansijskih sredstava preko MMF-a, kako bi zadužili naše generacije i generacije, koje ne bi imale vremena da se brinu o statusu njihove silne imovine, mukom, „znojem„ i mafijaškim radnjama stečenom.
U pomoć im priskoči i poslušnik ili podanik svoga narcisoidnoga „zlatanoga šefa„ koalicione stranke SDP-a koja se bori „za dobro čovjeka„ premijer Nermin Nikšić, sa svojim ministrima. Premijer, koji je jedan od rijetkih iz vlasti zakoračio u utvrdu velikoga kriminalca i nacionaliste, kao i diskriminatora Mije Brajkovića, te krenuo je njegovim stazama u rješavanju radničkih problema, a prema razmišljanjima i dogovoru svojih nalogodavaca. Saglasno je „prećutao„ eliminaciju stotina i stotina radnika srpske nacionalnosti, ponekoga Bošnjaka i nepodobnoga Hrvata, kako bi mogao obilato nagraditi „čistokrvne„ Hrvate, a svojim sunarodnjacima, na sramotu podijeliti mrvice, za njihovu 18-to godišnju borbu ostvarivanja svojih legalnih i legitimnih radnički prava.
Da li će uvaženi Profesor Mirko Puljić, visoki intelektualac i ekspert za finansije i ekonomsku politiku, istinski i smoći snage da među tajkunima i kriminalcima, uđe u trag i stane na putu diskriminatorskih poteza od Brajkovića, Bradvice i inih čimbenika, do naših vlastodržaca, koji su mu i namjenili ovu nezahvalnu ulogu da vadi „vrelo kestenj „. Priznajemo, da smo skloni zebnji kako cijenjeni Profesor ne bi poslužio samo kao ikebana u narcisoidnoj bašti stranke koja se bori „za dobro čovjeka„. Poznavajući dobro trenutnu problematiku firme Aluminija, kada su u pitanju „virtuelni„ gubici, dugovanja dobavljačima i snabdjevanje električnom energijom, sa kojima se odmah morao sukobiti Nadzorno vijeće i uprava Aluminija, na čelu sa Predsjednikom Profesorom Puljićem, ali isto tako ostaje u trenutnoj obavezi da se uključi i javno oglasi na temu dalje diskriminacije naših radnika, posebno radnika srpske nacionalnosti.
Da ne bude „čekanje ludom radovanje„ kako bi to naš narod rekao, kako bi prošao i ovaj voz kao što su svi i prolazili od Dejtona, do današnjih dana.
S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /
Mostar, decembar 2013. god.