Violinske žice istkane od paukove mreže

Povezani članci

• Saznajte ko vas od Facebook prijatelja potajno mrzi!
• Kanada: Kanabis će se uzgajati pod kontrolom države
• Hrana koja produbljuje i pojačava stresna stanja
• Izostaje li nužnih sedam sati sna, moguća je i prerana smrt
• Ultrazvučna rukavica za pregled grudi
• AKO NE ŽELITE TOPLOTNI UDAR: Tokom leta zaboravite na fen

Jedan japanski istraživač je uspio napraviti žice za violinu od svile proizvedene od 300 paukovih mreža. Njegov proizvod je ‘mekan i dubok’, kaže jedan inovator.

Profesor Shigeyoshi Osaki sa medicinskog sveučilišta u mjestuNarana jugu Japana možda još ne može biti dobar violonista, ali je u svakom slučaju virtuoz da izvuče konce iz paukovih mreža i od njih napravi nešto inovativno. Nakon nekoliko godina eksperimentiranja i mnogih neuspjeha, konačno je uspio napraviti toliko homogene i otporne niti da se od njih naprave violinske žice. Premijera koja otvara vrata drugačijoj upotrebi radi izuzetnih osobina paukove mreže.

Prema ovom istraživaču, spektralne analize pokazuju da ove žice imaju “boju” ‘mekšu i dublju’ od tradicionalnih prirodnih ili metalnih žica.

Objasnio je svoju metodu proizvodnje u publikaciji koja će biti objavljena u časopisu ‘Physical Review Letters’, prenosi sajt BBC News. Paukova svila je posebno tražena radi izuzetnih mehaničkih kvaliteta, istovremeno je vrlo lagana, gipka i na prijelome otpornija od čeličnog kabla (ekvikantnog dijametra). Ali svi pokušaji da se ukrote pauci na isti način kao svilena buba su propali, i neki istraživači su skloni proizvodnji nesigurnih genetičkih himera, poput genetski modifikovanih koza  za proizvodnju proteina paukovih mreža u njihovom mlijeku.

Naučiti komunicirati sa paucima

 ‘Već više od 35 godina radim na svojstvima paukove mreže’, objasnio je za list ‘Le Figaro’ profesor Shigeyoshi Osaki. Velika poteškoća je izvući svilu, jer pauci često, kad se povuče, presijeku nit. Morao sam naučiti komunicirati sa paucima, razumjeti navike svakog od njih da bih sakupio dugačke konce njihovih mreža’.

Profesor Shigeyoshi Osaki dokazuje čvrstinu svoje mreže od paukove mreže

 Novine ‘Japan Times’  su 2011. prenijele kako je istraživač podstakao paučnjake da proizvode konac blago ih travkicom tapkajući po abdomenu.

2006. je dokazao čvrstinu niti tako što je između dva paukova konca dužine 13 cm, ispletena od 190 000 pojedinačnih dijelova, objesio ležaljku u koju je legao.  Zahvaljujući metodi koju je patentirao od oko 300 ženskih paukova vrste Nephila maculate, japanski istraživač je proizveo dovoljno svile da se ispletu žice za violinu.

 ‘Naučio sam svirati violinu’

Njegovi prvi pokušaji prije nekoliko godina su svi zaredom propali. ‘Prve žice koje sam pripremio su se prelako lomile’, priznao je. ‘Da bi se proizvele dovoljno mehanički odporne niti, mislio sam da je trebalo da razumijem kako funkcionira violinska žica. Zato sam naučio svirati violinu’.

Naučiti svirati je donijelo svoje plodove, i Shigeyoshi Osaki je našao tehniku tkanja sa vrlo kontroliranom torzijom koja skoro u potpunosti reducira prazne prostore između niti i rezultatu daje gipkost i otpornost bitno veću od onoga što mu je do tada  polazilo za rukom.

Druga prednost: ovo  kompaktno tkanje zahtijeva mnogo manje vlati nego prije 6 godina kad je radio svoju malu demonstraciju sa ležaljkom. Za jednu violinsku žicu je potrebno samo 3000 do 5000 pojedinačnih svilenih niti.  Znanstvenik potvrđuje da ove žice imaju novi tonalitet, što jako zanima profesionalne europske violiniste koji ih što prije žele isprobati.

 ‘Nažalost, prenosi ‘Japan Times’ koji je prisustvovao demonstraciji novih violinskih žica, glazbeni talenti profesora Osakija nisu na razini njegovih izuzetnih spretnosti u rukovanju sa paucima, tako da je teško reći da li njegova interpretacija, unekoliko pogrešna, jedne tradicionalne japanske pjeme, može dokazati superiornost njegove violine nad stradivariusom sa tradicionalnim žicama’.

 ‘Moje otkriće za violinske žice sa gustim tkanjem paukovih niti ima jedinstvena svojstva i imaće i mnoge druge primjene’, obećava japanski znanstvenik.

Cyrille Vanlerberghe, Le Figaro

Sa francuskog prevela Nada Zdravič