Testamentom ostavio 187 miliona dolara sirotinji

Povezani članci

• Na rođendan Tošeta Proeskog predstavljena knjiga “Ovo nije kraj”
• Žene su navečer preumorne za seks zbog biološkog ritma
• Zabrinjavajuće analize naučnika: Zemlja nikad nije bila vrelija u posljednjih 11.300 godina
• Seks dijetom potrošite gotovo 6500 kalorija do Valentinova
• Knjiga o Azzaru,
• Naplata poreza Googleu i Facebooku u Francuskoj?

Jack McDonald iz savezne države Washington (SAD), koji je u septembru preminuo u 98. godini, čitavog života je živio štedljivo. Vozio se autobusom, nosio pohabane košulje i kupovao uz kupone za popust, i niko osim najuže porodice nije ni slutio da je bogat.

Porodično naslijeđe je, međutim, tokom života pažljivim ulaganjem uvećao do sume od 186,6 miliona dolara, koju je nakon smrti namijenio u dobrotvorne svrhe.

Tim novcem će biti osnovana profitabilna fondacija, od čijih prihoda će 40 odsto odlaziti Dječijoj bolnici u Sijetlu, 30 odsto za stipendije siromašnim studentima Pravnog fakulteta Univerziteta u Washingtonu, a dio (koji će samo u prvoj godini iznositi 2,8 miliona dolara) i sjeverozapadnom ogranku Vojske spasa.

McDonald je 30 godina radio kao advokat, živio je u skromnom dvosobnom stanu, biološke djece nije imao, a supruga mu je umrla 1999.

“Naša porodica je više od 40 godina živela sa “tajnom” o Jackovom bogatstvu i sve vrijeme smo bili zapanjeni njegovim štedljivim načinom života i skromniom ponašanjem”, kaže Regan Denis, McDonaldova pastorka.

“Bio je je uvrnut i ekscentričan na mnogo načina, ali uvijek je ostao vjeran sebi i postupao je u skladu sa svojim uvjerenjem da čovjek svoje bogatstvo treba da upotrebi kako bi učinio što više dobra.”

Dag Pič, predsjednik Fondacije Dječije bolnice u Sijetlu, koji je McDonalda poznavao više od 30 godina, tvrdi da je on sebe uvijek doživljavao kao nekoga ko “kao dobar pastir” brine o naslijeđenom porodičnom bogatstvu i oprezno ga umnožava ulaganjem na berzi, kako bi nakon njegove smrti bilo upotrebljeno u dobrotvorne svrhe.

U privatnom životu bio je “čovjek na svom mjestu, stara škola, ali veoma stidljiv” i uvijek je “volio povoljnu priliku da se ponešto uštedi”, prenosi Blic.

Za fondacije kojima je namijenio novac McDonald je bio i lično vezan,  Dobrotvornim radom u Dječijoj bollnici u Sijetlu bavila se još njegova majka, da bi on kasnije preuzeo taj angažman, dok je Pravni fakultet u Washingtonu ustanova na kojoj je i sam diplomirao.

Pič iz Fondacije dječije bolnice kaže da ga je prije nekoliko godina pastorka štedljivog i velikodušnog milionera pitala kako bi McDonald volio da ga pamte.

“Kao filantropa” odgovorio joj je Pič – a tako će ga i pamtiti.

(Vijesti.ba)