Stimulacija mozga pomaže da sačuvamo ‘glavu na svom mjestu’

Povezani članci

• VIDEO: Dan vam je u banani? Od ovoga će vam biti bolje
• Kako je Lav Tolstoj govorio o vegeterijanstvu
• Bonton na internetu – jesmo li postali nemarni?
• Počinje LICEULICE
• UMAG U IŠČEKIVANJU GLAZBENOG SPEKTAKLA ATP PARTY NIGHTS
• THE SHAPESHIFTERS I TISUĆE MLADIH OKUPIRAT ĆE ISTRU

Kognitivna vježba i redovita fizička aktivnost navodno jako pomažu u borbi protiv Alzheimerove bolesti

Sa 82. godine Jean je sačuvao ‘glavu na svom mjestu’. Bilo da duva vjetar ili da pada snijeg, ovaj nekadašnji računovođa ne provede ni jedan jedini dan bez šetnje gradom od dobrih sat vremena, u društvu sa jednim drugarom. Drugi nezaobilazni rituali: čitanje dnevnog lista, praćenje dnevnika na TV u 13h i u 20h, a u međuvremenu tih dnevnika prati kviz ‘Slova i brojke’. Nesvjesno – Damien je već 20 godina u intenzivnom programu koji stimulira funkcije njegovog mozga.

 “Najvažnija je motivacija. Treba u to uračunati i dimenziju zadovoljstva”, objašnjava Maribel Pino, specijalista kognitivnih neuroznanosti u Bolnici Broca (Sveučilište Paris Descartes).

Ali, da li je zaista korisno stimulirati mozak? Može li se engleski recept  “Koristi ga ili ćeš ga izgubiti’ («use it or loose it») primijeniti na cerebralne funkcije? Najrecentniji radovi su pokazali da se može pozitivno odgovoriti na ova dva pitanja. Možemo se upitati i da li aktivnosti, kao što su čitanje, rješavanje sudokua, ukrštenih riječi ili kartanje, mobiliziraju samo dio cerebralnih kapaciteta i da li se ne radi o koristi koja je ograničena.

 “Kognitivna rezerva”

To je ono čega su se znanstvenici pribojavali, sve dok jedna velika studija, koju su 2002.  izveli sa sedamdesetogodišnjacima, nije pokazala da je ta vrsta aktivnosti korsna cijelom mozgu. I još bolje: dovoljno je samo deset seansi treninga da se sačuva, to jest da se za pet godina produži zaštita od kognitivnog slabljenja. Produženi efekat je identificiran kod onih koji su imali podsticajan intelektualni život. Bilans nakon deset godina se očekuje uskoro.

Koncept “kognitivne rezerve” se danas nametnuo u objašnjenju fenomena koji je mnogo intrigirao istraživače. Zašto se negdje konstatuju cerebralna oštećenja tipična za Alzheimerovu bolest (amiloidne pločice) na mozgu umrlih pacijenata – koji nisu nikada imali simptome ove bolesti?

Za australijske neuropsihijatre Valenzuelu i Sachdeva sa SveučilištaNew South Wales“osobe koje imaju veliku kognitivnu rezervu ne samo što imaju veliki repertoar  cerebralnih svjesnih ili nesvjesnih strategija da obave kompleksne zadatke, nego imaju i veći broj neuronskih puteva koji ih mogu podržavati, čak i onda kad je mozak već napadnut.” Drugim riječima, aktivan mozak ne može u potpunosti izbjeći Alzheimera, ali odupire mu se mnogo duže i uspješnije, ako dođe do bolesti.

Što je čovjek aktivniji, to je rizik manji

Zato znanstvenici polažu mnoge nade u nove tehnologije i kognitivne igre, koje se eksponenicijalno razvijaju. Évelyne Klinger, istraživačica u laboratoriji  ‘zanata i vještina’ na Školi ParisTech d’Angers, i koja istražuje doprinos  virtualne realnosti na kognitivne poremećaje i one u ponašanju, na jednom kolokviju koji je organizirao Nacionalni centar za ekspertize kognitivne stimulacije (Pariz, 29. studeni 2011.) insistirala je na sljedećem: “Tehnologije virtualne relanosti nude mogućnosti djelovanja u kompleksnom svijetu, a aspekti igre podržavaju motivaciju”.

I više od toga, igre također omogućavaju da se ponekad udruže fizička i mentalna aktivnost. Zanimljivo je to da se zna da je danas najefikasnije sredstvo za snižavanje rizika smanjenja kognitivnih sposobnosti i Alzheimerove bolesti – redovita fizička aktivnost. Što je čovjek fizički aktivniji, to je manji rizik da se razboli!

Američka studija objavljena 17. siječnja 2012. pokazuje čak da je bavljenje siberbiciklizmom – vožnjom bicikla u stanu pred slikom ugodnog pejzaža, koja traži da se slijedi određena putanja i pretiču drugi virtualni biciklisti – učinkovitija od klasičnog sobnog bicikla kojim se borimo protiv snižavanja kognitivnih sposobnosti.

Istraživači sa Sveučilišta Barkeley u Kaliforniji su 23. siječnja ove godine stigli do etape  koja pokazuje da oni koji su  cijelog života imali neku stimulativnu aktivnost imaju manje amiloidnog depozita, što predstavlja manji rizik od odbolijevanja od Alzheimerove bolesti. To je odlična novost za sve.