Postoje li gentlemani?
Povezani članci
Gentleman – nekada široko rasprostranjena vrsta, danas gotovo da samo postoji na filmu
Sjećate li se britanskih filmova iz 20. stoljeća kao što je Soba s pogledom? On ulazi u prostoriju, pogledom pozdravlja sve prisutne… prilazi najstarijoj članici obitelji i udijeli joj rukoljub… čeka dozvolu da sjedne… i u društvu rođakinja razgovara sa svojom simpatijom kojoj donosi prekrasno cvijeće. Na izlasku lagano dodirne svoj šešir i tako pozdravlja sve prisutne. Piše romantična pisma i posjeduje veliko strpljenje… i savršeno poznaje bonton. Možda nam danas to zvuči smiješno, no nekada se takav muškarac zvao gentleman ili džentlmen, osoba koja dolazi iz dobre obitelji ili ima dobru poziciju u društvu, osjećajan muškarac dobrih manira.
U literaturi se spominju čak dva tipa gentlemana: prvi je osoba koja ima takav imidž, a drugi je pravi pravcati gentleman.
Osoba A se samo pravi da je gentleman. Tako se ponaša jer savladala je sve potrebne elemente: odijeva se sastilom i odlično poznaje bonton, govori prave stvari u pravo vrijeme i pomaže ljudima. No, ovaj je muškarac zapravo „lažan“, egoističan i nije iskren, ne zanimaju ga potrebe drugih i vrlo je osvetoljubiv te sklon ogovaranju iza leđa.
Pravi gentleman činit će ono što može pomoći drugima. Jedan od primjera je pridržavanje vrata osobi iza njega. Empatija je još jedna od kvaliteta pravog gentlemana, on se trudi osjetiti kako se netko doista osjeća.
Razmislite li malo, prepoznat ćete oba tipa gentlemana iz vlastitog života, no što je s današnjim muškarcima? Mnogi momci iz mlađe generacije nikada nisu ni pročitali bonton pa sumnjam da otvaraju djevojkama vrata automobila, restorana, klubova i slično. Empatija kod muškaraca? Sve je rjeđe susrećemo jer je, u današnjem žargonu, to „za curice“ (da ne spominjem prostu varijantu te riječi). Od današnjih se muškaraca očekuje da budu „face“, imaju pokoju tetovažu, budu sposobni skrbiti o svojoj obitelji i, prije svega, da ne budu cmizdravi. Lijepe manire se često krivo tumače i više puta sam čula kako žene komentiraju da je neki muškarac nekako kenjkav, prefin, preženskast i slično.
S druge strane, mi žene volimo kad su muškarci nježni, pažljivi i da se prema nama ponašaju s poštovanjem. Tu dolazimo do drugog dijela priče – kako muškarci doživljavaju gentlemene? Naravno, papcima 🙂 „Kaj on tu ima sliniti pred onom svojom, nositi joj nekakvo cvijeće, otvarati neka glupa vrata…?“ Da ne spominjem da žene danas često misle da je njihov muškarac nešto kriv ako im pokloni cvijeće 🙂 . To sam čula više puta i zvuči mi nevjerojatno. Zato, drage moje dame, trebamo odlučiti želimo li gentlemene u svom životu ili smo sklonije „autentičnim frajerima“.
Iako me današnjica demantira, rastopim se kad vidim stariju gospodu kako brižno pridržavaju kapute svojim damama, vode ih za ručice, elegantno su odjeveni i brinu o njima. To je teško doživjeti s današnjim generacijama, a doista ima neku posebnu draž.
Što vi mislite i poznajete li kojeg gentlemana?
Vaša Ema Jurić