Mit ili stvarnost: Koristite li samo 10% mozga?

Povezani članci

• SOS telefon za samoubice
• Zemlja postaje sve lakša i lakša?
• Za pismenost mladih Britanaca potrebno je nešto jače od Harija Potera
• Pozdrav Hrvatskim piratima s Kariba ma gdje bili
• Je li mudro pokazati tugu?
• Francuska: Počeo najveći sajam čokolade u svijetu

Dobra vijest za sve one koji su ikad čuli nastavnika ili roditelja kako govori: „Samo kad bi se potrudio, mogao bi naučiti sve! Pa koristiš samo 10% svoga mozga!“

„Sve su te osobe bile u krivu. Kada bismo koristili samo 10% našega mozga, bili bismo blizu smrti,“ tvrdi Eric Chudler, ravnatelj Centra za senzomotorički neurološki inženjering na Sveučilištu u Washingtonu, koji održava internetsku stranicu za djecu posvećenu znanosti o mozgu – neuroznanosti. „Kada snimamo mozak EEG-om, PET skenom ili bilo kojim drugim načinom skeniranja mozga, ne postoji dio mozga koji ‘samo sjedi i ništa ne radi’.“

Pretpostavlja se da je taj mit  nastao kod istraživanja na oštećenim mozgovima. Tijekom prve polovice prošloga stoljeća, neuroznanstvenik po imenu Karl Lashley eksperimentirao je na glodavcima i njihovim mozgovima tako da bi im odrezao dio mozga te potom vidio što se događa. Kad je stavio te životinje u labirinte za koje su bile trenirane da se u njima snalaze, otkrio je da i životinje s djelićima mozga koji nedostaju mogu uspješno pronaći put iz labirinta.

Taj eksperiment se pretvorio u ideju da čovjek gubi ogroman potencijal mozga. S razvojem pokreta ljudskoga potencijala u 1960-ima neki su tvrdili da sve vrste moći, uključujući i savijanje žlica i psihičke sposobnosti, leže uspavane u našim glavama, te da je sve što moramo učiniti trgnuti se i aktivirati ih.

„Takav se slučaj često viđa – uzme se ideja iz svijeta psihologije i onda se pomoću mehanizama biologije želi pretvoriti u nešto konkretno“, objašnjava Squire. „Pošteno je zaključiti da svi možemo postići bolje rezultate i da imamo dovoljno mjesta za poboljšanja kroz praksu i razvijanje vještina, ali to nema veze s idejom da koristimo samo 10% mozga.“

Prema Chudleru, mozak nije diskovni pogon s određenim kapacitetom. On je poput dinamičnoga labirinta žica u kojemu se nove veze izgrađuju u odgovoru na nove podražaje ili se mogu izgubiti zbog nekorištenja. Mozak je neprekidno zauzet, ne samo intelektualnim razmišljanjima, već i održavanjem našega cjelokupnog sustava.

„Zato je mozak tako zahtjevan organ koji inzistira na 20% naše opskrbe krvlju i pravi je potrošač energije. Kad bismo koristili samo 10% mozga, ne bi zahtijevao tako visoko održavanje.  Osim toga“, završava Chudler,“ zašto bi naš mozak rastao tijekom evolucije ako se tako veliki dio njega ne bi uopće koristio?“