Anoreksičari u ljubavi ne mogu se vezati i češće su muškarci

Povezani članci

• Deset najznačajnijih osobina ljudi koji su se obogatili vlastitim snagama.
• Kritičari o Tuđmanoj tzv poeziji: Sasvim nečitko stihovano smeće
• ‘Pretvorili se u pse’ i lomili jedni drugima noseve… Sve zbog par novčanica ruskog Zuckerberga
• Što je ženama važnije od ljubavi i seksa?
• Wikileaks u finansijskom problemu
• Petar Pan + Bridget Jones

Oko 15 posto populacije ima neki oblik problema s izražavanjem intimnosti, pokazala je američka studija. Strah od intimnosti, nemogućnost pokazivanja osjećaja ili traumatični događaji iz djetinjstva razlog su što se neke ljude može okarakterizirati kao ljubavne anoreksičare, tvrdi psiholog i autor knjige “Intimna anoreksija: Liječenje skrivene ovisnosti”, dr. Douglas Weiss. Termin anoreksija koristi kao simbol udaljavanja iz fizičke, emotivne i duhovne povezanosti s partnerom, a češća je kod muškaraca nego žena. 

– Kroz svoju praksu susretao sam se s muškarcima čije su žene bile iznimno privlačne, a oni su izbjegavali seks s njima. Kroz razgovor je postalo očito da je riječ o izbjegavanju intimnosti, a ne o samom seksu. To je vrsta ovisnosti koja se ne primjećuje na početku odnosa dok se muškarac trudi osvojiti i zadržati partnericu – tvrdi dr. Weiss.

Smatra kako se danas ljudi služe brojnim izgovorima kako bi uspješno izbjegli intimnost, bilo da je riječ o provođenju vremena na poslu, za kompjuterom ili u garaži.

Stalna zaposlenost

Osnovna karakteristika anoreksičara u ljubavi je stalna zaposlenost, koja im ostavlja malo vremena za kvalitetno druženje s partnerom pa se njihova komunikacija svodi na onu “u prolazu”. Bilo da dio posla obavljaju kod kuće, bave se kućanskim poslovima ili djecom, takvi ljudi uvijek imaju opravdanje da se “nešto mora hitno obaviti”.

“Ja nisam kriv!”

Ako partner koji je nezadovoljan odnosom i količinom ljubavi koju prima potakne raspravu o tom problemu, onaj “anoreksični” će se poslužiti taktikom prebacivanja krivnje i učiniti sve kako ne bi došlo do preispitivanja njegovog ponašanja.

Bez lijepih riječi ili puse

Emocionalni anoreksičari, prema dr. Weissu, izbjegavaju komplimentiranje svojih boljih polovica, ali i poljupce te naposljetku i vođenje ljubavi. Takve radnje znak su odbijanja intimnosti, bez obzira na to što onaj “anoreksični” i dalje tvrdi kako voli svog partnera, samo smatra nepotrebnim da mu to i dalje pokazuje.

Kritičnost i omalovažavanje

Ljudi koji imaju problema s intimnošću majstori su kritike, a njima se služe kao obrambenim mehanizmom koji im omogućava osjećaj sigurne udaljenosti od partnera.

Kakav je osjećaj imati takvog partnera?

Usamljenost je najčešći osjećaj kroz koji prolazi druga strana, koja za partnera ima “intimnog anoreksičara”.  Nakon usamljenosti slijedi razočaranje u odnos te osjećaj izdaje jer se partner, iako je i prije pokazivao naznake takvog ponašanja, u potpunosti počeo tako ponašati tek nakon osnivanja obitelji.  

Riješite test i otkrijte jeste li vi ili partner “emotivno anoreksični”?

Na pitanja odgovorite s “točno (T)” ili “netočno (N)”:

1. Toliko ste zaposleni da s partnerom vrlo rijetko provodite vrijeme u tišini, ništa ne radeći   T  N

2. Ako se uspješnost vašeg odnosa dovede u pitanje, redovito prebacujete krivnju na partnera   T  N

3. Partneru vrlo rijetko dajete komplimente ili iskazujete nježnost fizičkim dodirima    T  N

4. Seksualni život vam se prorijedio, a čak i ako do odnosa dođe u njega niste potpuno uključeni, već ga obavljate mehanički   T   N

5. S partnerom ne razgovarate iskreno o tom kako se osjećate, što vas je uveselilo, rastužilo ili razljutilo skrivate od njega   T   N

6. Koristite ljutnju, ignoriranje ili manjak komunikacije kao taktiku kontroliranja partnera   T   N 

7. Partnera često kritizirate, bilo da je riječ o tome kako nešto radi, kako izgleda ili s kime se druži    T   N

Rezultati: Ako ste na više od tri pitanja odgovorili s “točno”, vrlo je vjerojatno da imate problema s intimnošću. Psihološka savjetovanja i iskrena komunikacija s partnerom mogu pomoći u spašavanju odnosa prije no što za to postane prekasno.