Zbignjev Herbert: PORUKA GOSPODINA COGITA

Povezani članci

• Jasna Novakov Sibinović: Napadi na Frljićeve predstave dokaz su njihove snage
• Unija ne bi BiH
• PA DOBRO, DOKLE!?
• Hadumić, Semovo “Sarajevo” i Bregina “Jugoslavija”
• Posao za experte
• U SREDU POČINJE GREEN FEST

Foto: sic

Zbignjev Herbert

PORUKA GOSPODINA COGITA

Idi kamo su pošli oni do mračnoga ruba
po zlatno runo ništavila tvoju posljednju nagradu

idi uspravan među onima koji su na koljenima
među leđima okrenutima i srušenima u prašinu

nisi spašen da bi živio
imaš malo vremena moraš svjedočiti

budi hrabar kad razum iznevjeri budi hrabar
u konačnom obračunu samo to se broji

a Bijes tvoj nemoćni neka bude kao more
svaki put kad začuješ glas poniženih i pretučenih

neka te ne napušta tvoj brat Prezir
prema špijunima krvnicima kukavicama – oni pobjeđuju
doći će na tvoj pogreb i s olakšanjem ubaciti grumen
a potkornjak će zapisati tvoj uljepšani životopis

i ne opraštaj zaista nije na tebi
da opraštaš u ime onih koji su izdani u svitanje

čuvaj se ipak nepotrebna ponosa
promatraj u ogledalu svoje klaunovsko lice
ponavljaj: pozvan sam – zar nije bilo boljih?

čuvaj se oholosti srca voli jutarnji izvor
pticu neznana imena zimski hrast
svjetlost na zidu sjaj neba
njima nije potreban tvoj topli dah
postoje da bi rekli: nitko te neće utješiti

bdij – kad svjetlo na planini da znak – ustani i idi
sve dok krv u grudima okreće tvoju tamnu zvijezdu

ponavljaj stare ljudske zakletve bajke i legende
jer ćeš tako osvojiti dobro koje nećeš osvojiti
ponavljaj velike riječi ponavljaj uporno
poput onih koji su išli kroz pustinju i nestajali u pijesku

nagradit će te onim što imaju pri ruci
bičem smijeha ubojstvom na smetlištu

idi jer samo ćeš tako biti primljen među hladne lubanje
među svoje pretke: Gilgameša Hektora Rolanda
branitelje kraljevstva bez kraja i grada pepela

Budi vjeran Idi

(prevod Đurđica Čilić)

———————————————————————————

Zbigniew Herbert (1924 – 1998) jedan je od najvećih poljskih ali i evropskih pjesnika 20. stoljeća. Objavio je deset zbirki poezije i lirskih proza te nekoliko knjiga eseja.

Najpoznatije su mu pjesme iz ciklusa o Gospodinu Cogitu, poetskom liku koji autoironično likuje nad savremenim porazima Razuma i ćorsokacima Humanizma, tražeći nove sadržaje Čovjeka i nove mogućnosti Jezika nakon iskustava svjetskih ratova, masovnih ubistava, angažovane umjetnosti i zločina diktature nad ljudskim dostojanstvom.