Zašto čitati knjige analitičara sa margina?

Povezani članci

• Predstavljanje knjige Josipa Kregara “ŠUTNJA – Dno dna … sve trpimo postiđeno”
• Uz Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta
• Nakon HDZ-ovih dogovora s Miloševićem i Karadžićem, zločina i pljačke, zgražanje izazove Čovićev odlazak na rakiju
• Ante Lešaja: ŠVERCANJE FALSIFIKATA (šeti dio)
• Irma Baralija: Nacionalistički tajkunski savezi mostariziraju cijelu Bosnu i Hercegovinu
• Milanović će odlikovati generale iz BiH, oduševio Rojsa: ‘Tako sam sretan kao da su mi se vratili Franjo i Gojko’

Kako u društvu spektakla, rascjepkanih identiteta i amoralnosti izgraditi vlastiti vrijednosni sistem baziran na istini, integritetu i altruizmu? Kako se postaviti pred udarima palanačkog mentaliteta? Kako iskoračiti iz mase i motivirati druge na taj čin? Kako podići kolektivnu svijest o vremenu post-istine? Kakav odgovor dati po pitanju svrhovitosti života? Vrijedi li se boriti protiv „pasjih sinova“? Isplati li se ne povijati kičmu pred hohštaplerima?

Upravo analitičari sa margina daju odgovore na ta i mnoga druga pitanja, bezrezervno prenose svoja ponekad bolna iskustva, pokazuju dignitet i čuvaju dostojanstvo onda kada se isto prodaje u bescjenje, kroz satiru, humor i metaforu prenose vizije i revolucionarne ideje, neki od njih pišu i u stihovima kao odrazu filozofski besprijekorno sklopljene misli koje su harmonično poredane u određene strukture sa višim, prikrivenim značenjem. Mada, ideali koje ti autori iznose u svojim djelima nekada više nalikuju i odgovaraju utopijskim društvima, nego našoj haotičnoj zbilji. Delirij našeg društva nije uzrokovao vanjski faktor, nego onaj prikriveni unutrašnji koji se previše odao materijalizmu i gomilanju stvari što u široj slici stvara anomije.

Nadalje, autori poput: Viktora Ivančića, Ozrena Kebe, Nerzuka Ćurka i drugih se bore protiv tih anomija, nude rješenja za iste i kroz svoje kritike prosežu principe slobode, pravičnosti, jednakosti i tolerancije. U najkraćem, njihov imperativ jesu humanizam i antifašizam, a njihov jezik je jezik pomirenja, povjerenja, suočavanja sa prošlošću i konačnog blagostanja. Oni su zastupnici građanskih opcija, a građanske opcije ne prolaze dobro u klerikalnim i nacionalističkim krugovima.

Da li takvi ljudi kritikuju i dotiču „nedodirljive“? Apsolutno. Jesu li takvi ljudi podobni? Apsolutno nisu. Pokušavaju li otpetljati zamršenu ljudskost? Oduvijek. Nastoje li promijeniti ispolitiziranu realnost? Uvijek.

Stoga, čitajmo njihova djela i pomozimo im u njihovim nastojanjima da promijene našu opaku stvarnost. I borbi protiv vjetrenjača.