ZAPIS O NENINOJ AVLIJI, Nusret Omerika

Povezani članci

• Peta knjiga iz edicije „Moj Mostar“ promovisana je u Hotel Bristolu
  KNJIGA PREPUNA AROME I SVJETLOSTI MOSTARA
• Božica Jelušić: VODOMAR I DRUGO
• Veliki čovjek, moj komšija Budo Koprivica
• Bosno, zemljo moja mila: Državnost, život i raj
• Najbolje i od regionalne produkcije na 54. MESS-u
• Predstavljena knjiga kolumni Gojka Berića ‘Šta je život bez dušmana’: Mržnja je proizvod političara koji su narode u BiH zarobili u orgomne psihijatrijske klinike

 Foto: avlija

ZAPIS O NENINOJ AVLIJI

Sve je nekad mirisalo
u neninoj avliji
na šeboj, jorgovan i feslidžan,
sunce stidljivo provirivalo
na hljeb ispod sača
i jelovu siniju punu dječijih zalogaja
umornih od duga čekanja.

Nismo maštali o budućnosti,
sama je smišljala nesnosnu prazninu,
sušna ljeta i umorne korake.

Otac je pred Vidovdan otkivao kose
spremajući bol za dozrele trave,
sporo se namještajući u hlad
ispod starog oraha.

I ništa više ne bi ostajalo kao prije.

Mati bi do kasno u noć
uoči petka Jasin učila
u odaji prepunoj senabijina mirisa
sve dok ne bi prešla na onu stranu
koju nismo razumjevali
omamljeni otežalim dovama
ko rana proljeća u cvijeću.

Noću smo osluškivali tišinu
zarobljenu daljinama presahlih voda
na istočnoj strani neba;
ćutali ko košćele u šehidskom haremu
progoneći odjeke zaborava
što nas bez milosti vreba.

Nusret Omerika