ZAKLONJENI POGLEDI NA MOČEVIĆEVIM SLIKAMA

Povezani članci

• O duhu zakona – jedan pogled na Moteskjea
• O priči i pričanju
• Nepopustljiva kralježnica
• Erih From: Umijeće ljubavi ~ Imati ili biti
• Snježana Banović: Sve dobro u kulturnoj politici iz sredine 1950-ih do danas je nestalo
• Esad Bajtal o knjizi: BRAĆO SRBI, ŠTA VAM BRE Bĺ?!

Jedna od karakteristika slikarstva Borka Močevića u posljednje vrijeme je izraziti slikarev senzibilitet za ljudsku ruku, njen nevjerojatno široki spektar značenja, njenu funkcionalnu, ali i jednako simboličku određenost.

Kroz grč ljudskih gornjih ekstremiteta on donosi čitav psihološki sustav osoba… Pišući i ranije o njegovim iznimno snažnim slikarskim doživljajima ljudskih ruku redovito sam bio zadivljen snagom izraza unešenog u ruku kao predmet slikarevog interesiranja za anatomski sklop čovjekovog egzistiranja. Međutim, u novom ciklusu koji je u najavi, ali i tvoračkom začetku, Borko Močević slika ljude koji tim kvrgavim, žuljevitim, trudbeničkim rukama zaklanjaju pogled, pa Močevićeve slike donose, praktično, ljude bez lica.

Dapače, to su likovi koji otklanjaju pogled od surove stvarnosti koja nas okružuje, čijim smo dionicima…

Močević manirom angažiranog likovnog stvaraoca svojim slikama pokazuje i angažirano ukazuje na nepodnošljivost stvarnosti koja nam je nametnuta i koju nažalost živimo, tačnije je kazati preživljavamo.

Tako svojim novim ciklusom Borko Močević pokazuje da slikarstvo današnjice ne mora biti niti larpurlartistički izričaj niti kič, kojim smo, inače, u suvremenom likovnom stvaralaštvu zatrpani!