Izdvajamo

• Šteta samo što, pravi Balkanac, ne preferiram pastu, nego mesuku. Inače bih, odavno zgađen ovim “pravim”, velikim crkvama, možda i razmislio. Barem bih, s metalnom cjediljkom na tjemenu, bio bezbjedniji ako mi ovih studenih dana padne kakva ledenica na glavu. Od ovih drugih me samo kletva može strefiti.

Povezani članci

• ZAR JE PODJELA TAKO VAŽNA I NEVAŽNA
• Esad Bajtal: Treba ih sve smijeniti!
• SIN JE MOJ CYBER BOY
• Za društvo obiteljskih klanova ne može biti mjesta u zajednici evropskih naroda
• Identitluk otvara prestižni međunarodni kazališni festival u Zagrebu
• Pogoršana prognoza MMF-a: BiH ulazi u duboku recesiju, javne investicije nužne

Iz Zemlje Lala i Kanala

U Holandiji ima mnogo vjera i religija. To šaroliko, ponešto opskurno društvance odnedavno je bogatije za još jednog člana,  novo, “ružno pače”. Pogledajte mu samo ime: Crkva Letećeg Špageti-Monstruma (Geloof van het Vliegend Spaghettimonster). Simbol njihovog “Boga” je klupko od tjestenine, s ćufticama i širom otvorenim očima. Mislite da se zafrkavam, ali vam odgovorno tvrdim da broj pristalica (n)ove vjere ubrzano raste. Već ih je više od tri hiljade. Prošlog vikenda je u “mom” Nijmegenu svečano otvorena prva “Monstrum”-bogomolja, iliti, u slobodnom prevodu, Monstrumova kuća.

Foto: kerkvanhetvliegendspaghettimonster.nl

Pristalice ove vjere se zalažu za jednakost svih građana, a ne da – kao što je često slučaj u našim blentitetima – jedni budu jednakiji od drugih. “Svetac” im je petkom. Tada se okupe i, nakon što se ispozdravljaju, navale na – špagete. Nema propovjedi, pridika, niti ikakvih držanja lekcija o moralu, raju i paklu. Jabuka je davno ukradena. “Osam zapovijedi ionako znaju svi naši članovi, pa zašto da ih onda time davimo?” pita se jedan od osnivača “špageti-crkve” Samir Alliouli. Njihovo jevanđelje je kratko i jasno, a privlačno kao da sam ga ja pisao! U njemu između ostalog piše: 

U raju se nalaze vulkani piva i fabrika striptizeta. Iste ćeš stvari, zapravo, naći i u paklu, samo što je tamo pivo pokvareno, a striptizete zaražene polnom bolešću.

Važnu ulogu u našoj vjeri imaju gusari. Prema našim sljedbenicima, pastafarijima, pirati su božanska bića. Klimatske promjene, zemljotresi, orkani i ostale prirodne katastrofe su sve direktne posljedice opadanja broja gusara još tamo od 1800. godine.

Umjesto deset, Pastafari imaju osam […] zapovijedi. Ispisane su na kamenim pločama. U početku ih je bilo deset, ali je naš vrhovni gusar kapetan Mosi (Mosey), nepretan kakvim ga je Monstrum stvorio, silazeći sa Svete gore razbio dvije ploče, tako da ih je ostalo samo osam.

Naša svetinja je Cjediljka. Pastafari njome pokrivaju glave da bi iskazali izrazito štovanje svom bogu, Letećem Špageti-Monstrumu.

foto: Wel.nl

Čudna zemlja, doista. Mnogi koji prvi put dođu u Holandiju, misle da je ova zemlja oslobođena svih stega i “relikvija prošlosti”. Slobodno konzumiranje lakih droga, čuvena Crvena svjetla sa golišavim djevojkama, amsterdamske raspojasane gej-parade na kojima se vesele  i “rujno pivo” piju i mnogi heteroseksualci… Te, i još mnoge druge, na mnogim meridijanima i paralelama nezamislive, stvari su je već odavno učinile simbolom slobode i otvorenosti.

            No, nije baš svugdje tako. Posebno baš kad je riječ o vjeri. Tu, takoreći odmah “iza ugla”, u oblasti Achterhoek, recimo, strogi religiozni uzusi još igraju važnu ulogu u svakodnevnom životu. U tom kraju još tamo od kraja 16. vijeka “vlada”reformistička crkva. A s njom se nije šaliti. U tamošnjim selima je naprosto nezamislivo da nedjeljom nešto radite. Odmah vas poprijeko pogledaju. Pa vam onda, ako ne hajete za “strijele” u komšijskim očima, kao drugi korak dođu na vrata i uljudno zamole da to više ne činite.

A treći korak? Bolje da ga tu i ne dočekate.

            Još su strožiji u Kampenu, na sjeverozapadu Holandije. Gradić od 35.000 duša, stara lučica, sav se sjatio oko vode. Ako mene pitate, jedno od najljepših mjesta u ovoj velikim dijelom od vode otetoj, zemlji. Ovdje bi bilo baš krasno živjeti, pomislite.

            No, moj dobar drug koji je tu jedno vrijeme radio tvrdi da je tamo smrtno dosadno. Naročito vikendom. “Moj ti, da mogu, reformisti bi tamo nedjeljom i kokama zabranili da nose jaja”, vajkao se kad je nakon izvjesnog vremena pobjegao odatle.

            Možda tu učmalost sad – ako se uopšte okuraže pa tamo otvore novu “filijalu” – razbije nekoliko pastafarija, sve sa cjediljkama na glavama. Mada, čisto sumnjam. Tvrd reformist je voćka čudnovata…

Znam da mi u ovom tekstu niste baš sve povjerovali, ali ovo mi, koliko je slučajno, sigurno nećete povjerovati na riječ. Evo o čemu se radi.

            Rekao sam da se prva crkva nove vjere upravo otvorila u Nijmegenu, gdje radim u univerziteskoj biblioteci. Prije par minuta, dok sam na pauzi šetao studentskim kampom, kroz prozor menze Pravnog fakulteta ugledam “šeficu”, glavnu facu Crkve Letećeg Špageti-Montruma. Sjedi za stolom, sa onom velikom crnom cjediljkom na glavi, i zuri kroz prozor. I smiješi mi se, dok tako prolazim. Novi član?

            Šteta samo što, pravi Balkanac, ne preferiram pastu, nego mesuku. Inače bih, odavno zgađen ovim “pravim”, velikim crkvama, možda i razmislio. Barem bih, s metalnom cjediljkom na tjemenu, bio bezbjedniji ako mi ovih studenih dana padne kakva ledenica na glavu.

            Od ovih drugih me samo kletva može strefiti.