VEĆI OD ŽIVOTA

Povezani članci

• Olga Lalić Krowicka: 1991
• U ponedjeljak press konferencija u J.U. Mostarski teatar mladih: ‘Sunčani vrtuljak’ – predstava za bebe od 6 do 36 mjeseci
• HNK Mostar u središtu pažnje na najznačajnijem regionalnom festivalu s predstavom ‘Noć s Aleksom’
• 29. novembar
• Božica Jelušić: Tri dana decembra
• Predstavljanje knjige Tomislava Jakića “Nisu svi (bili) slijepi – odabrane kolumne” u Zagrebu

Piše: Gradimir Gojer

Na margini gledanja filma o književniku Predragu Matvejeviću Između azila i egzila.

Predrag Matvejević, profesor pariške Sorbone i rimske La Sapience, profesor emeritus Zagrebačkog sveučilišta, autor nekih od najkapitalnijih knjiga suvremene književnosti kod Hrvata (Razgovori s Miroslavom Krležom, Kruh, Istočni epistolar, Mediteranski brevijar….), doživio je u posljednje vrijeme dva iznimna priznanja, upravo u našoj zemlji, u BiH, inače svojoj temeljnoj domaji: postao je počasni građanin Sarajeva i dobitnik Nagrade „Duško Kondor“ za građansku hrabrost.

Upravo je ova posljednja nagrada za njegov nesebičan čovjekoljubni angažman „uzrokovala“ i stvaranje tridesetominutnog dokumentarnog filma Između azila i egzila, scenaristice Svetlane Broz i redatelja Marka Cvejića, premijerno prikazanog u Zagrebu u veljači 2014. Film je imao i bh. premijeru 29.07.2014. u Hercegovina Lodges na Boračkom jezeru.

Ovaj film, bez ikakvog pravog razloga, nije u prvom planu naše umjetničke javnosti!?!

Jer, humanističko djelo akademika Matvejevića upravo je ovim sineastičkim ostvarenjem dobilo svoju valorizaciju, koja će nakon ovog filma biti dostupna najširim krugovima gledateljstva…

Scenaristica filma superiorno je koncipirala put kroz bogati život, znanstvenu karijeru, a posebno jedan suptilni, ali izravni angažman europskog intelektualca, kakav je u svakom pogledu književnik Predrag Matvejević.

U filmu o Matvejeviću svjedoče znanstvenici, političari, njegovi najbliži…

I dok Stjepan Mesić, Žarko Puhovski, Nadežda Čačinovič i Snježana Banović autentično evociraju uspomene, bujnu asocijativnu gamu na rad i susrete sa Matvejevićem, dotle njegova supruga iznimno toplo govori o onomu što su bile godine provedene uz ovog, u svakom slučaju, čudesnog čovjeka, koji je ogroman doprinos dao očuvanju Države BiH i borbi protiv onih koji su ugrožavali BiH…

Filmom dominira jedna sjetna crta u kojoj se i vizualno i glazbeno prepliću i pretapaju Zagreb, institucije značajne za Matvejevićev rad, osobe koje su obilježile njegov život, poput Miroslava Krleže, ali i njegova glazbena strast (nezaboravan trenutak kada Matvejević, inače rođeni Mostarac, na glasoviru izvodi poznati motiv Emine…).

Posebno efektan sloj ovog filma je njegova fotografija, koju je sa lirskom tankoćutnošću izvojštio Milenko Miki  Uherka.

Scenaristica filma pobrinula se da niti jedan događaj, niti jedna književna pojavnost vezana uz Matvejevića ne bude izostavljena iz ovog filmskog svjedočanstva.

U ovom efektnom filmu značajna su svjedočenja beogradskog akademika, književnog kritičara i estetičara Predraga Palavestre, kao i književnog kritičara Velimira Viskovića. Njihova svjedočenja fundamentalno kotve, temelje trag o Matvejevićevom angažmanu, kako u književnosti, tako i izravno u politici…

Matvejević je možda najbolje ocrtan kao pisac, kao profesor sveučilišta, kao angažirani intelektualac kroz rečenicu njegovog nasljednika na katedri za romanistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta Nenada Ivića: „…On je jednostavno veći od života…“

Naša kulturna i umjetnička javnost nerijetko „zaboravlja“ neke pojave i neke osobe koje su značajne u protoku vremena na bosanskim i hercegovačkim kulturnim paralelama.

Srećom postoji nevladina udruga „Gariwo“, koja čuva preko knjiga, priznanja i filmova, poput ovog o Matvejeviću, društveno pamćenje na suštinske i temeljne vrednote angažiranog humanističkog djelanja pojedinaca u BiH i regionu.

Ovaj film je najbolji primjer za to!