Uzbudljiv kazališni vremeplov

Povezani članci

• Program 17. izdanja Pravo Ljudski Film Festivala
• IN MY SECRET LIFE
• I REALNO I POETIČNO
• KOSOVARIMA 905 DANA POJELI SKAKAVCI
• Ulomak iz knjige Povijest poraženih: Štulić bez domovine
• ALEM KORKUT: SKULPTURE

Mato Jerinić  „Stazama Talije“, časopis Dubrovnik

Knjiga koju mi je darovao njen autor, svestrani dubrovački pisac, pripovjedač, pjesnik dramatičar,  kritičar i kroničar teatra, na moj radni stol dolazi u pravom trenutku. Zasićen, nemalo ogađen svim onim što se u kazalištu u posljednje vrijeme događa, upravo sam poželio družiti se sa teatrologijskim i publicističkim tretmanom perioda jugoslavenskog i hrvatskog teatra, kada je scenska umjetnost bila u artističkom smislu dignitetnijom, a društvo i država su o umjetnosti skrbili na prikladniji i odgovorniji način nego što to čine danas.

Knjiga Stazama Talije upravo je takav primjerak jednog, u svakom pogledu, kulturologijski gledano, tretmana glume i redateljstva….

Mato Jerinić, dubrovački književnik i novinar,  jedno vrijeme i glavni urednik časopisa Dubrovnik, piše u ovoj knjizi, možda je tačnije kazati zapisuje nisku razgovora sa legendama kazališnosti, sa Melihat Ajeti, Joškom Juvančićem, Georgijom Žoržom Parom, Radkom Polićem, Božidarom Violićem, Tomislavom Radićem, Ljubišom Georgievskim, Perom Kvrgićem, Južefom Šajnom, Vladom Habunekom, Tomislavom Durbešićem, Ivicom Boban, Jirži Menclom, Kostom Spaićem, Ivicom Kunčevićem, Dejanom Mijačem, Dušanom Jovanovićem, Ričardom Evreom, Mišom Martinovićem, Paolom Mađelijem, Izetom Hajdarhodžićem, Marijom Crnobori, Vilijem Matulom, Milkom Podrug Kokotović, Josipom Gendom, Doris Šarić Kukuljicom, Zdravkom Krsulović, Marinom Carićem i Katicom Labaš. Tek ovako pobrojana kolona kazališnih volšebnika, majstora kazališne umjetnosti, onih koji su obilježili goleme, najveće uspjehe jugoslavenskog teatra, sama sobom puno toga zbori… Nevelika knjiga iznimne teatrologijske vrijednosti rastvara tajne čitavih vrijednih kazališnih opusa. Ispisana je znalački, ni u kom slučaju žurnalističkom rutinom, već Jerinićevim učitavanjem u dubinu slojevitosti bića kazališta u vremenu i prostoru.

Naslovnicu je s razumijevanjem fenomenologije kazališta kreirao slikar Josip Škerlj, a karikaturalne portrete Igor Brešan.

O knjizi koju je uredio Luko Paljetak, Miljenko Foretić je možda najtačnije zaključio da Jerinić propituje neposredne povode, koncentrira se na bitna motrišta, usmjerava subesjednika na estetsko interpretativne iskaze, organizaciona pitanja i privatne pojedinosti. Postiže od intervjuiranih i onaj stupanj iskrenosti, otvorenosti i spontanosti bez koje bi dijalozi bili oficijalni i gotovo nepotrebni. U razgovoru ima i kritičke intoniranosti, pogotovo o položaju, tretmanu i umjetničkom rukovođenju Dubrovačkih ljetnih igara, što ovoj knjizi daje dodatnu dimenziju. Spojeni zajedno pojedini predstavnici starije, srednje i mlađe generacije redatelja i glumaca tvore široku lepezu ovog kazališnog vremeplova.

I subjekcija i objekcija u ovim Jerinićevim dobro vođenim dijalozima bili su i ostali draguljan doprinos za povijest teatra južnoslavenskih prostora.