U Mostaru predstavljena knjiga Edina Pobrića “Priča i ideologija – semiotika književnosti”

Povezani članci

• LJUBOVIĆEVE TAJNE
• Žurka na Titaniku
• Visković pozvao Lovrenovića da se vrati u HDP
• Na inicijativu Naše stranke usvojen nacrt zakona o kontroli imovine funkcionera
• ISUS U LUNDU
• STEĆAK

U Mostaru je predstavljena knjiga dr. sci. Edina Pobrića “Priča i ideologija – semiotika književnosti” u izdanju Centra SAMOUPRAVA iz Sarajeva, a u organizaciji Centra za kritičko mišljenje i portal tacno.net. O knjizi su, uz autora, govoritli: dr. sci. Enver Kazaz, dr. sci. Muhamed Dželilović i Ramiz Huremagić.

“Važna je ova Pobrićeva knjiga koja nigdje ne zatvara vlastiti interpretativni čin niti ga, slijedom nužnosti ideološkog nasilja, čini potpunim. Ona je odgovorna pred pamćenjem kao oblik čuvanja naše tradicije, odgovorna je pred vlastitom, ali i budućim generacijama koje će imati svoje, drugačije potrebe za velikim djelima naše književnosti. Ona inicira jedan čišći razgovor o književnosti, razgovor koji bi se trebao konačno osloboditi provincijalizma upakovanog u nacionalne mitove i pseudoreligijsku ideologiju. Rječju, jedna od bitnih vrijednosti ove knjige je u poštivanju aksioma nepotpunosti primjenjenog na književnonaučno polje!” (Muhamed Dželilović)

“Ovom knjigom Edin Pobrić je pokazao da je izuzetan teoretičar, komparativist i najbolji bosnist pored niza ljudi koji od bosnistike dobro žive, prave vikendice i vile ili obnavljaju svoje begovine. On svojim pisanjem o Hasanu Kikiću npr. uskrsava liniju lijevoliberalne nestale kulture u našem društvenom prostoru. Nju zvjerski napadaju sve tri nacionalističke elite: i srpska, i bošnjačka i hrvatska. Ta linija kulture otkriva se u Pobrićevom čitanju kao linija koja je dosegla univerzalno-humanističke vrijednosti. Ili kad Pobrić čita Konak Ćamila Sijarića, ono što ste čitali bezbroj puta vam se otkriva na nov način i otkriva se u dimenziji onoga što je prisutnost erosa u priči. Ili kad čita našeg zajedničkog prijatelja Tvrtka Kulenovića i njegovu Istoriju bolesti, ja dobijem  jednu novu knjigu koju sam bezbroj puta čitao i onda otkrivam nove dimenzije. To je draž interpretatora i to je ljepota kad dobijete sugovornika u poslu kojim se bavite s kojim možete čitajući njegovu knjigu predivno razgovarati…” (Enver Kakaz)

“Po mom senzibilitetu, ako imam pravo na bilo kakvu vrstu autorefleksije, ja nisam od sebe očekivao da ću ikada pisati na ovu temu. Ja sam više za neke metafizike, ali u ovoj knjizi na svakoj trećoj stranici ja negiram tu istu metafiziku, metafizički način mišljenja. Mislim da nisam učinio bog zna šta veliko, uradio sam ono što je moj posao od mene zahtijevao. U ovom vremenu ne možemo biti neodređeni, ne možemo biti nepripadajući, da u domenu humanističkih nauka ispred studenata, kojih ima i ovdje, moram nekako pokazati svoj obraz i da kažem tačno gdje jesam…”  (Edin Pobrić)