U fokusu ovogodišnje dodjele Nobelove nagrade za mir
HOĆE LI POMOĆI ILI ODNEMOĆI USPOSTAVI MIRA

Povezani članci

• U Madlenianumu 29. aprila Svjetski dan igre
• Netko drugi
• Kroz stanje i osjećaj boli do pročišćenja i katarze
• U Mostaru promovisane knjige mr. Milana Jovičića: “Prognanik u svome gradu” i “Pisma s Neretve”
• ANGAŽIRANI DRAMATIK
• Pobjednički film Kanskog festivala zatvara deveti Pravo Ljudski Film Festival

I ove godine, što je već tradicija u Norveškoj, tačno u 11 sati, svakog petka koji je najbliži 10. u oktobru, otvaraju se vrata u zgradi Nobelovog komiteta za mir i obznanjuje se dobitnik Nobelove nagrade za mir. Aktuelna predsjednica Komiteta, Berit Reiss-Andersen (Berit Ris-Andersen) je obajvila da se ova nagrada za 2019. dodjeljuje Abiy Ahmed (AbiAhmed), aktuelnom premijeru Etiopije. Njemu je ovogodišnja nagrada za mir dodijeljena za njegova nastojanja i incijative za mirno rješenje višegodišnjeg konflikta sa susjednom Eritrejom. U bliskoj suradnji sa aktuelnim predsjednikom Eritreje, Afverikiem, (Isias Afwerki) oni su napravili i potpisali mirovni ugovor, koji je donio mir u ovom dijelu Afrike, nakon dvadesetogodišnjeg ratovanja ove dvije zemlje, i u kojem je živote izgubilo na desetine hiljada ljudi.

 Za ovogodišnju nagradu je konkurisalo 304 nominacije, od toga 219 ličnosti i 85 organizacija.

Već u prvom satu nakon dodjele ove nagrade, brojni relevantni faktori u Norveškoj a i u svijetu, političari, te ostale javne ličnosti su pozitivno ocijenile ovogodišnju dodjelu Nobelove nagrade za mir, ocjenjujući da je ona u skladu sa postulatima Testamenta Alfreda Nobela, iz kojeg se crpe kriterijumi za dodjelu ove prestižne nagrade.

Norveški mediji su, jučer i danas, napravili jednu vrstu analize dosadašnjih dodjeljivanja ove nagrade, naglašavajući da ona nije uvijek bila dodjeljivana u skladu sa principima Nobelovog Testamenta i da je često bila, blago rečeno, kontroverzna.

Nobelova nagrada se ne može povući nakon dodjeljivanja. Takva su pravila. Ali nekolicina dobitnika je pokazala da nisu zaslužili ovo priznanje. Mnogi smatraju kako je vrlo rizično dodjeljivati ovu nagradu onima koji su uključeni u mirovne procese, zbog prostog razloga što se ne može predvidjeti nastavak tih procesa, koji su uvijek nesigurni i nikad se ne zna kada stvari mogu krenuti krivim putem. Ovo se posebno odnosi na one primjere kada Nobelov komitet želi da podstakne proces koji je u toku.

Kao jedan od primjera koji se navode kao razočaravajući je dodjela ove nagrade predsjednici Mijanmara Aung San Suu Kyi. Iako je, u vrijeme dodjele ove nagrade ona bila jedan od primjera borbe za ljudska i građanska prava u Aziji, što stoji u obrazloženju dodjele nagrade, ona je kasnije, dolaskom na vlast razočarala svoje pristalice zbog njezinog pasivnog odnosa i ništa nečinjenja prema sudbini 700.000 Ronhinjana, koji su uglavnom muslimani i što je ocijenjeno kao etničko čišćenje.

Pomenut je i primjer Južnokoreanskog predsjednika Kim Dae-jung, za kojega se naknadno utvrdilo da su Kim i mongi južnokorejanci vodili kampanju da njihov predsjednik dobije ovu nagradu 2000. godine za svoju politiku mira na koreanskom poluotoku nazvanom «politika sunčanog zraka», to jest  za mir koji ni do danas nije uspostavljen.

Kritički je ocijenjena i dodjela Nobelove nagrade američkom političaru Kisindžeru (Kissinger) u vrijeme kad je USA nastavila ratovati u Vijetnamu i to u ratu koji se nikada nije smio dogoditi. Također je kritički ocijenjena i dodjela Nobelove nagrade i predsjedniku Obami a mnogi ocjenjuju da je ova nagrada dodijeljena prerano.

Tako, u ovom momentu ostaje da se vidi da li će i ovogodišnja nagrada povući za sobom kontroverze kao većina do sada.