TRAGIČKI LAMENT ili zašto se Jugoslavija ne zaboravlja

Izdvajamo

• Ne zaboravlja se doba duhovne raznovrsnosti i moći jugoslavenske!

Povezani članci

• Ismet Smajlović: Knjiga nezaborava – monografija o Horu „Djevojke sa Neretve“
• ZAGREBAČKA PROMOCIJA KNJIGE “HUMANIZAM ZA DJECU”
• Riječki gradonačelnik i HND osuđuju napad na Frljića
• Izlaz
• UČILIŠTE ZA AVANGARDNI TEATAR
• Izložba „Srebrenica danas“ – vizualni portret grada i njegovih stanovnika

Oni koji posjeduju ljudsku i intelektualnu širinu ne zaboravljaju širinu jugoslavenskog intelektualnog prostora i moći.

Ovih tropskih dana i noći intenzivno se bavim dramatiziranom Krležinom memoaristikom Pijana novembarska noć 1918. Družim se sa likovima iz doba nastajanja jugoslavenske ideje.

Ali, asocijacije i osobni doživljaj onoga o čemu Miroslav Krleža piše idu mnogo dalje u proživljeni krak istorije, u moje djetinjstvo, mladost i zrelo doba, koje sam proživio u znaku jugoslavenske sinteze.

Niti je Jugoslavija bila umjetna tvorevina, niti su ideje jugoslavenstva poražene i mrtve. Kao što je svojedobno Krleža mislio antidogmatski o jugoslavenstvu, tako danas zamišljam duhovni prostor države u kojoj sam se rodio i proveo svoje najbolje godine života, živeći maksimalno intenzivno od Vardara pa sve do Triglava. Nezaboravan je taj dio moje osobne povjesti radi, nikad do danas ponovno dosegnutog, intenziteta prepleta kultura, pa i civilizacijskih modela; zbog različitosti običaja, od Mediterana do krajnjeg sjevera nekadašnje nam domaje. Sve to na moju radost živi i danas kao duhovni prostor u kojem nisu i ne mogu biti zatrte ljudske veze, poštovanje i respekt među svima nama koji živimo novu realnost i koji bez nostalgije, ali sa radošću, asociramo na vrijeme istinski moćne državne tvorevine imenom Jugoslavija.

Kako zaboraviti državu u kojoj sam se rodio i školovao? Kako iz sjećanja izbrisati poeziju Blaže Koneskog, eseje Tarasa Kermaunera, prozu Aleksandra Tišme?

Nije Jugoslavija samo politički sustav, nije samo i jedino zajednica nekad bratstvom i jedinstvom ujedinjenih naroda.

Jednom sam u ratu iz usta Alije Izetbegovića čuo misao da je Bosna ideja.

Nije Bosna ideja, ona je realnost koja živi stoljećima, a ni Jugoslavija nije stvar zaborava.

Oni koji posjeduju ljudsku i intelektualnu širinu ne zaboravljaju širinu jugoslavenskog intelektualnog prostora i moći.

Ne zaboravlja se doba duhovne raznovrsnosti i moći jugoslavenske!