SUSJEDINA KUHINJA

Povezani članci

• JEL SARAJVO GDJE JE NEKAD BILO
• Noćni rad i Ostvarenje snova
• Biti čovjek – to je za Bölla prva i najvažnija kategorija
• Medo Brundo i Kloka Anica
• 99 rođendan partizanske heroine Olge
• Nedjelja poezije (Petar Gudelj)

Foto: Shutterstock

Sužena susjedina kuhinja. Gutam komadiće koji padaju s krova…
Nešto ukradenog, nešto zapaljenog…
Bilo je ljeto, sad je opet, zar ne? Prostrana kuhinja nekad davno.
Brkovi susjeda nasmijani. Ruže u vrtu cvjetaju zajedno s nama.

Puzaju unuci ispod stola. Ja s njima isto. Kuhinja široka kao nebosvod.
Pijemo sokiće, jedemo kolače u prostranoj susjedinoj kuhinji.
Televizor najavljuje odluke, šta dalje. Dječja nesvijest dalje puza.
Susjeda u marami sakuplja metke prošlosti.
Zaliva svoje bez sebe, bez futura, ruže.

Sa gusterne gledam na kuhinju. Jučer ili prekjučer, ne znam.
Ne kroz prozor veselog života, već kroz rupu smrti …
Skupljaju se bube ispod ruševina.
Kopam po njihovim uspomenama. Prostrana moli da pređe preko
tog djela vremena,
da unuci uzrastu u njoj, da zalivaju ruže kad odrastu, da nam ne ubiju nadu…

Sada tijesna, malena, sužena, ko će više znati,
jedina u svojim suzama od krhotina pamti susjedinu sudbinu.
Tačno jedanaest godina prije, govore, streljali su je.
Pjevaju iza slijepe barikade…

2006.