SRAM i SMRAD

Povezani članci

• Preminuo bh. režiser Sulejman Kupusović
• Povijesna krivotvorina s najvišim državnim počastima
• Heni Erceg: Povijest spiskova
• Znakovi i sjećanja
• Dobro jutro, Duško Radoviću
• Promocija knjige Michaela Martensa “U požaru svjetova – Ivo Andrić: Jedan evropski život”

Pita me facebook “Što imaš na umu Igore”. Osjećam se prozvanim, pa mu odgovaram – facebook-u, naravno. Razmišljam o slijedećem: O SRAM-u kojeg nemamo i SMRAD-u koji nas guši, velim, a facebook odgovara:

Kakav je to naslov? O čemu ja to trtljam?

Kako o čemu – trtljam o našoj stvarnosti, vadim se nemušto. Dvije mi imenice zapele za um, smetaju i zaprečuju misao …?

SRAM i SMRAD su te imenice. Prva je imenica koja od pamtivijeka dominira u svijesti ovog jadnog ljudskog roda. Sram se ne vidi, niti osjeća, neopipljiv je. Druga , Smrad, također dominira od pamtivijeka u našem društvu – i jako se osjeća.. Molim? Čudi se f/b, mulac, kakav “pamtivijek”. Moj svijet postoji 20 godina, srama nismo iskusili, a ni smrada nema – sve je digitalno, apsolutno čisto.

Dobro, velim pomirljivo. Za onu prvu nema detektora, hoću reći – SRAM se ne da izmjeriti nekim instrumentom, jer taj još nije otkriven. Savršeno prikriven fenomen. Potpuno nematerijalan, a svi znaju da kruži oko nas, čak i u nama ali tko da ga aktivira – probao sam kod vas na f/b pa niti jedan meni poznati password ga ne aktivira.. Fenomen SRAM – ne ukazuje se, nema opipljive i mjerljive manifestacije, osim ako dotični subjekt to sam ne obznani, što je ravno čudu u Međugorju. Doduše, mnogi vjeruju i nadaju se da postoji – SRAM.

Bingo! Vele Ameri kad nešto pogode …ali su fulali.

SRAM ne postoji.

Ta jednostavna riječ SRAM, sklepana oko samo jednog samoglasnika, najmističnija je od svih pojmova koji se riječima može opisati. Svatko normalan misli i uvjeren je da zna da SRAM postoji, ali navedite mi barem jednu osobu koja je to javno izgovorila –„ Sram me je za …“ pa onda nabraja što je sve sramno učinio ili sramno odobrio, od najprizemnije ulične varijante SRAMA do isto tako prizemnog SRAMA koji se u našem Saboru događa. Što god se tamo događalo ili dogodilo nikoga nikad nije bilo SRAM, barem ja nisam čuo. Jer, sve što rade, što su uradili bilo je u interesu našeg naroda, naravno.

Uvažavajući tužnu činjenicu da vam nitko nije rekao ili nije skupio petlju da to prizna, da prizna da ga je SRAM, moram konstatirati da sram ne stanuje kod nas, u Hrvatskoj. Za našu utjehu ne stanuje niti drugdje na ovoj planeti. SRAM je pojam kojeg svi znaju u svom značenju ali je neprimjenjiv. Zapravo neupotrebljiv u praksi, što će reći da SRAM po svim pokazateljima NE POSTOJI.

Možda mi dokazni postupak nije utemeljen na znanstvenim istraživanjima i znanstvenim metodama ali me je barem SRAM što taj ne-znanstveni uradak obznanjujem. Sramiti ću se i dalje, dodatno, kad me netko bez srama uputi u temu i sve mi to pojasni.

Slijedeća imenica za koju sam se zakačio, zapravo je benigna, a ona je SMRAD

I ta jednostavna riječ, nažalost ima samo jedan samoglasnik, kao i ona prethodna. Međutim, ta riječ SMRAD je potpuno ljudska, hoću reći da je primjerena svim ljudima bez ikakve rasne, etničke ili druge podjele. Svi smo ujedinjeni u SMRAD-u, naročito zadnjih tridesetak godina. Nasuprot prethodnom, riječ SRAM, isto kao i osjećaj srama ne stanuje u ljudima, naročito ne u nama Hrvatima – milioni nas su cijepljeni protiv SRAMA, iako se tisuće nas odbija cijepiti protiv TBC-a, boginja, HIV-a, HTV-a i drugih benignih pošasti, međutim protiv srama cijepljeni smo od rođenja – majčinim mlijekom. Nije nas puno miliona, mislim Hrvata ali je mnogo više miliona razloga da nas bude sram, što se svakodnevno vidi, tko hoće da vidi. Međutim, kod nas SRAM ne stanuje, pa se i ne vidi. Vide oni koji ne stanuju OVDJE.

S druge strane proizvodnja smrada je naš svakodnevni posao, to je naš usud i naša sudbina – sve dok smo živi. Prednost SMRADA u odnosu na SRAM je u tome što za SMRAD imamo ugrađene detektore, pa je SMRAD mjerljiv, može ga se izbjeći, zaobići na primjer … Priroda se pobrinula, dala nam je nos ali to nije naša zasluga. Od svog začetka, prvih pelena … ljudsko biće najprije proizvede smrad, Prije prvog glasa ili glasovanja usere se i popiški od šoka u kakav besramni svijet je došlo… a onda ukoliko bude malo sreće, znanja i dobre volje roditelja, baba, tetaka, dedeka … učini i poneku radost drugome, pa je ukupni smrad pojedinca na okolinu podnošljiv. Sa svojim smradom se treba znati nositi. Oni najbolji od nas znaju SMRAD svesti na minimum, međutim ima i onih koji svoj vlastiti smrad ne mogu kontrolirati, pa se taj smrad širi nekontrolirano. Čovjek je u osnovi slab, nemoćan i jadan. Nosi svoju kanalizaciju sa sobom, a neki izabrani od nas je baš prazne naokolo i po javnim mjestima… i to pražnjenje traje li ga traje, kako stvari stoje niti za SRAM niti za SMRAD nemamo cjepiva ali zato imamo IMUNOLOŠKI ZAVOD, zdravog i živog“.