SJETNI AKORDI SARAJEVŠTINE

Povezani članci

• Kad je šenluk, nek’ i hala gori!
• Lijepa naša
• Prije 24 godine BiH postala članica Ujedinjenih naroda
• Nada Gašić: Dobro jutro u zemlji sretnih pastira
• Balet Mostar Arabesque na FESTOBAL-u osvojio 8 srebrnih i dvije zlatne medalje
• U nedjelju u programu sajma “Knjige u nišama” gostuje Lejla Kalamujić

Deset godina od smrti slikara Fuada Arifhodžića

U našim životima postoje datumi do kojih svatko od nas drži, postoje datumi zbog kojih smo tužni ili pak radosni. Ovaj datum o kojem ispisujem sjetne retke sjećanja ispunjava me, s jedne strane tugom što već deset godina ne srećem na sarajevskim prometnicama najautentičnijeg slikara sarajevskih veduta Fuada Arifhodžića, a s druge strane ponosom što sam bio ne samo suvremenikom ovog istinski velikog magičara akvarela, već nerijetko i njegovim sabesjednikom… Istina, trudio sam se više da slušam, da pokušam što više upiti duh Sarajeva, onog negdanjeg grada kojem su osobe poput Fuada Arifhodžića davale šarm i dignitet temeljne gradske duhovnosti…

Na slikama akvarelističke intonacije Fuad Arifhodžić je hvatao dušu Sarajeva, njegovo bilo i ritam. Ti sjetni akordi Arifhodžićeve sarajevštine isijavali su iz njegovih autentičnih boja, koje su imale i zvuk i miris trgova i ulica grada podno Trebevića. Arifhodžić je znao da pogodi nijanse, da ostvari artističku sinergiju između motiva i umjetničkog zanosa pri stvaranju akvrelistične alkemije.

Nije ovaj akvarelist bio samo najbolji tumač duše Sarajeva. Njegovi prizori Venecije, sorbonskih krajolika, njegovi lađari i gondolijeri, sve je to činilo jedan svijet koji nije bio preslikom svijeta u kojem smo živjeli i živimo. To je bio akvarelistički poetiziran paralelni svijet u kojem je umjetnik hedonistično uživao. Pa onda nekoliko samozatajnih žena, pa čudesne mahrame i zaklonjena lica, cvijeće, kao netom stiglo iz sarajevskih đul bašči…

Sve to činilo je i čini jedan europski relevantan legat, koji je slikarev sin, ambasador Nerkez Arifhodžić, svjestan neraskidive veze umjetnika i njegovog Grada zavještao Bošnjačkom institutu, svima nama na svojevrsnu polzu i svakodnevnu mogućnost bivstvovanja sa ovim umjetnikom sjetne sarajevske atmosfere.

Desetljeće od umjetnikove smrti je trenutak da bar na ovaj način bacimo još jedan pogled na ovu neprolaznost i veličinu likovnosti!