SIBILARIZACIJA
Povezani članci
Piše: Petar Fehir
– Pored vinske dileme, dali su crno i crveno vino, u stvari, ista sorta, imam i jednu gramatičku – ni iz čega, kao i obično, krene Martin svoju pripovijed.
I nitko ne zna kako bi to i gdje moglo završiti.
Drag mi je, priznajem, ali malo lud.
– Da, i?
– Ako K prelazi u C, pa, na primjer, ruka prelazi u ruci, dali i ciganka, na primjer, prelazi u ciganci?
(Martin, i kad oponaša zvukove u prirodi, sibilarizira)
– Zbog čega je to važno, dragi Martine?
Podsjeti me to na davne sedamdesete, kada je u jednom omladinskom listu izašlo pismo jednog omladinca koji se javno pitao dali postoje bijeli mravi. Digla se tolika prašina da je skoro i Centralni komitet izvanredno zasijedao da se pozabavi položajem mladih u socijalističkoj zajednici.
Jer, otkud jednom uzornom članu omladinske organizacije, pored svih radnih i društvenih obaveza, u izgradnji temelja bolje sutrašnjice, vrijeme i motiv da postavi jedno takvo bezvezno pitanje? Mislim da se završilo samo ukorom.
Danas se, srećom, nitko ne bavi položajem mladih pa nema ni takvih pitanja.
– Imaš li još koje pitanje?
– Imam, veli. Ako se složimo da je sublimacija prelaženje čvrstih tvari u plinovito, kako se može nazvati prelazak iz mirnodopskog (normalnog), prvo u ratno, a onda u jadno stanje?
?
Znao sam. Martin je od onih tipova koji i kad priča o osjemenjivanju muznih krava počne sa…. ustanem ti ja tako rano, kao i obično…
– Dobro, ali za sublimaciju je potrebno zagrijavati tvar dok ne proključa.
– Pa to ti pričam, odvali me šakom u rame. Ista je situacija i s Kroacijom. Stanje se može promijeniti kad proključa.
– A to će biti, kad? – dočekam ga još s jednim, iz svog arsenala, mudrim pitanjem.
– Jebiga, kad. Kad resibilariziramo.
Kad sve ode u K.