SEVDALINKE

Povezani članci

• Premijera plesne predstave Shelter
• U Kragujevcu promovirana knjiga „Nisam zavijao s vukovima“ Tomislava Jakića
• Sahara – 20 godina poslije
• Bosanskohercegovačka umjetnica Arleta Ćehić i ove godine izlaže u Parizu
• Zijad Burgić: Zlotvori umiru i nestaju, a Bosna opstaje
• MARJAN KAMALI: Put jedne žene ka prihvatanju i zatvaranju starih rana

Piše: Petar Fehir

Zadnji dan godišnjeg je najgori.
Torbe, ključevi, inventura u glavi… prođe dok bi reko pita.
Još koje staročeško i jebiga, opet sve po starom.

I onda on. Martin. Sjeda, zove konobara.
Sad će mi, pomislim, opet neku propagandu. Nikako da ga to pusti.
Al, drag mi je. Na neki način. Sjedi, Martine, šta ima.

– Bio u BIH, veli. U stvari ne u Bosni, samo u IH.

– I?

Sreo raju, maznuli po porciju, uveče na muziku…

I znaš, nešto sam konto, ovaj nemoral, nije to od juče..

Baš sam analiziro te sevdalinke…

Evo, na primjer, Fata ti je odavno bila simbol žene sumnjiva morala.

Išla sama po čaršiji, kao šetala, tražila Muju (bazerdžana), ko fol ušla sama u magazu, da kao kupi zlato i te fore, kao mi ne znamo zašto je došla.

Onda Mujo; on je očito simbol onih što izbjegavaju porez, mjere od oka, varaju na vagi. Čuj, nešto mu se kvari vaga!?

Onda ti njegovi jarani što su nosili tereziju!?

Što su je nosili nego da mjere bijelo!?

Previše ti je tu koincidencije.

Pitanje je ko joj je bio i onaj Suljaga.

Pa onda ona Biba Čelebić. Pojam ljubomore.

Pa njena bolesna majka koja proklinje čovjeka samo zato što neće s njenom ćerkom.

A i Ahmo je priča za sebe.

Pa onda onaj što je kroz staru tarabu gledao šta mu radi komšinica na bunaru. Kao šejtan mu je kriv što je preskočio u njenu avliju. Poslije ga jurilo cijelo selo.

Pa onda ona što je učinila zulum i zapalila goru i gnijezda pticama. Koja morbidnost.

Pa onda ona dva brata Morića po koje su došli iz Stambola da ih zadave u nekoj tvrđavi.

Pogledaj skoro svaku sevdalinku! Posebno one mostarske…

Skroz me zbunio. Tablete, kaže, uzima, nije to. Zaboravio sam i da sutra radim.

I, pitam ga, naravoučenije? Konkluzija? Šta sad?

– Ništa, kaže. Samo, vidiš da ovaj javašluk i prostakluk nije produkt onih pedeset godina, kako kažu.

Ma, pusti, kažem mu, to ti je bilo prije naše ere.

– Ne, neda se. To ti je bilo prije njihove ere.

To je neka voda. Zrak. Geni. Nema tu sreće.