Senzacije dječje likovnosti: DRAGON CITY LUKE ŠEHOVCA

Povezani članci

• Budimir: Zašto šutimo Dodiku? Republika Srpska je je genocidna tvorevina!
• Pisma pred strijeljanje – pjesma slobodi
• Pohvalnica pjesmi u nevremenu
• Bezazleni nazubljeni šareni ljepljivi papirići u Bruxellesu
• Naša stranka: Ušli smo u Parlament Federacije
• Promocija knjige Michaela Martensa “U požaru svjetova – Ivo Andrić: Jedan evropski život”

Oduvijek sam smatrao da od prvih crteža u altamirskoj pećini do današnjih dana umjetnost djeteta u čistoti svoje naivnosti i razbokorenosti temeljne emotivnosti nosi proplamsaje vrhunskog umjetničkog izričaja. Zato i zapis o tri likovne senzacije šestogodišnjeg Luke Šehovca prilog su osjećanjima suvremenih tendenci u likovnosti u potezu od pretvaranja emotivnoga sloga u likovni simbol do trajnosti emotivnih treptaja u vremenu trajanja te simbolizacije.

Slika Dragon city je fantazmagorijski prikaz čiste alegorije života zmajeva, koji su i inače mjesto okupljajuće zaintrigiranosti najmlađe generacije svijetom tih čudesnih bića artističke nestvarnosti.

Tukan na narandžastom danu pokazuje suptilnu dječju vivisekciju bića koje je u isto doba nestvarno i ima odlike vertikaliteta animalnog bića u njegovoj prirodnoj postvarenosti.

Indijansko selo pokazuje dječaka Luku Šehovca u svoj njegovoj lucidiji smišljanja apsolutno originalnog koncepta življenja u prvobitnoj zajednici. Šehovac je čitač sudbe sjenki koje su zavjetna tajna indijanske totemizacije.

Ova tri rada dječaka Šehovca svjedoče da od prvih altamirskih zapisa do umjetnosti Henrija Mura ili Brace Dimitrijevića pulsira identična energija čovjekove potrebe da se uđe u materiju, da se prodre do onostranosti.