SCENOGRAFIJE U ZVONU

Povezani članci

• Nevid teatar premijerno za Noć teatra BiH 2017
• Tribina u Mostaru: Nacionalizam i ljevica
• Nagrada prije premijere
• Otkup sirove kože: Razgovorni jezik protkan Sidranovskom idiomatikom
• NADIA FAZLIĆ – Tvorac čudesnih trodimenzionalnih slika
• PREDSTAVE, PROMOCIJE KNJIGA I EDUKATIVNE RADIONICE U OKVIRU OFF MESS PROGRAMA

Izložba Pozorišne scenografije Tanje i Stjepana Roša u caffe galeriji „Zvono“

 Piše: Gradimir Gojer

Tanja i Stjepan Roš, bračni i umjetnički tandem, koji je oplemenio čitav niz teatarskih događanja u Sarajevu, poglavito koncem rata i u neposrednom poraću nova su akvizicija agilne caffe galerije Zvono!

Scenografske skice, precizni nacrti, razrađena shema pojedinih scenografija samo su dio bogatog materijala koji ovo dvoje primjenjenih umjetnika nude gledateljstvu.

Predstave Dijalog u paklu, Alisa, Kralj umire, Tartif, Top girls, Orlando furioso, Ukroćena goropad, samo su neke od uspješnica ovog scenografskog tandema. Ono što posebno karakterizira njihov scenografski rukopis su dva apsolutno dominantna elementa: maksimalno korištenje mogućnosti prostora u kojem se fundira njihova scenografija i razuđeno tragalaštvo suvremenim materijalima pri realizaciji te scenografije! Interesantno je napomenuti, a za to ću navesti dva različita scenografska koncepta na ovoj izložbi i uopće u njihovom stvaralaštvu, predstave Top girls i Tartif: radeći potpuno komornu temu, kada je u pitanju predstava Top girls Tanja i Stjepan Roš su veliku pozornicu vještim manevriranjem tek elementima minimalističkog dekora, prevodili u prostor potpunog komornog teatra! Za razliku od toga, kada je bila u pitanju predstava Tartif, uspjeli su u nekazališnom prostoru napraviti takvu poziciju i takav odnos scenografskog materijala u odnosu na historični prostor u koji ulazi ova predstava, da je jednostavno došlo do fine sinteze povjesnog i potpuno suvremenog, čemu je naročito doprineo izbor materijala od kojih je napravljena scenografija.

Neke od njihovih scenografija, poput one za Šekspirovu Ukroćenu goropad potpuno su, u autorskom smislu, nametnule koncept redatelju, pa se po mnogo čemu ove predstave mogu smatrati ko-redateljskim, obzirom da Tanja i Stjepan Roš misleći prostor i njegovu vizualizaciju, stvari misle potpuno redateljski, te se ni u kom slučaju ne mogu smatrati scenografima – zanatlijama?!?

I ova postavka u izložbenom prostoru galerije Zvono zorno upućuje na kvalitete ovog scenografskog tandema, prije svega na njihov maštoviti plan kojim rastvaraju površine u koje se onda udjene, na iznimno funkcionalan način, pojedini element scenografije. Materijali od kojih oni prave scenografiju korespondiraju sa vremenom našeg življenja, ali ni u kom slučaju niti jedna njihova scenografska postvaka ne robuje trendovskoj logici.

Originalnost njihovih scenografskih radnji je, prije svega, u njihovom intelektualno pronicljivom čitanju tekstualne partiture, a tek onda u njenom prevođenju na plan vertikaliteta i scenografskih horizontala. Tanja i Stjepan Roš ovom izložbom daju povoda da se scenografiji kao umjetničkom izrazu, i to autonomnom umjetničkom izrazu, konačno posvjeti ozbiljnija pozornost u našoj stvaralačkoj klimi, jer su, nažalost, prošle cijele generacije odličnih scenografa (na primjer: Strahinja Petrović, Miroslav Bilać, Radovan Marušić, Veselin Badro…) koji nisu doživjeli ozbiljniju izlagačku djelatnost, a imali su što kazati na pozornicama svoga vremena, čak i u smislu stanovite avangardnosti u odnosu na dešavanja ne samo u Bosni i Hercegovini i u Sarajevu, već i u regionu!

Dobra je praksa galerije Zvono da nakon odlične izložbe, takođe teatarskog likovnjaka Osmana Arslanagića Maske i totemi, postavi izložbu Pozorišne scenografije Tanje i Stjepana Roša.