PUNIH A PRAZNIH 27 GODINA POSLIJE DEJTONSKO-PARIŠKOG SPORAZUMA

Izdvajamo

• Samo ovdje su logos, topos, ethnos i demos spojeni u modernog Frankensteina. Samo ovdje noć je sve manje lahka, a dan sve manje dobar. Samo ovdje dan je k’o godina, a godine više i ne brojiš. I tako sve: iz noći u noć, iz dana u dan, iz godine u godinu.

Povezani članci

• Preminula Segmedina Srna-Bajramović
• Jedan obični školski dan
• Predrag Kojović: Dom naroda treba ukinuti, najbolji dokaz za to je usvajanje programa rada za 2017. tek u septembru!
• Demanti na tekst “Iz FUCZ više od 2 milona za Patrio Visoko: Krije li se Kadrija Kolić advokat direktora Solaka iza ove firme”
• Fridrih Niče: Tako je govorio Zaratustra
• Jaspers među nama i kako zločinačka država pada na teret čitavom narodu

Nije odveć jednostavno,
ovdje gdje imena roditelja dijele buduće živote već u stomacima bremenitih.
Gdje goloruki političari stoički podnose udare ostrašćene novorođenčadi,
ne ustuknuvši ni pedlja pred njihovim „primitivnim“ krikovima.
Ovdje gdje mislimo tuđim glavama postajući stranci na vlastitim ognjištima.

Nije odveć jednostavno,
ovdje gdje nemilice ispijamo inozemne vode i sokove,
jedemo inostrano voće i povrće,
nosimo inozemnu odjeću i obuću,
pratimo inostrane tv-programe,
a kunemo se da želimo ostati samo svoji.

Nije odveć jednostavno,
ovdašnjim sviračima harfi bez publike,
ovdje gdje MMF vide kao spasioca otvorene šake,
gdje postaješ „gospodin“ tek nakon drugog pokradenog miliona,
gdje su poštovanje i stid zaboravljeni pojmovi iz demodiranih rječnika.

Nije odveć jednostavno,
ovdje gdje su pošteni zabrinuti za vlastitu sigurnost,
a lopovi zbog uznemiravanja prilikom realiziranja lopovluka.
Ovdje gdje je poslušnost prvi uslov za „napredovanje“,
gdje nove ideje dočekuju s prijezirom,
a stare priče uvijek prolaze.

Nije odveć jednostavno,
ovdje gdje je iznimno važno da komšija bude barem malo na šteti,
gdje živimo nerealne živote pokušavajući ih sanjati kroz sopstvene snove,
zapravo nikada ne usnivajući u miru.

Ali, promisli…

Samo ovdje možeš prebivati u najsiromašnijoj državi Evrope,
strpljivo čekati na 13 zaostalih plata i „uvezivanje“ 4 godine radnog staža,
redovno odlazeći na posao,
najavljujući štrajkove u kojima prekidaš arbajt na 5 minuta,
ponižen i ismijan od ministara, parlamentaraca,
tajkuna i menadžera (bez trunke empatije).

Samo ovdje možeš s ponosom oduzimati drugi život
isključivo radi druge vjere,
hladnokrvno ubiti 100 ljudi,
dobiti 6 godina robije,
izaći nakon dvije zbog „dobrog vladanja“ i biti heroj u očima svog puka.

Samo ovdje su logos, topos, ethnos i demos spojeni u modernog Frankensteina.
Samo ovdje noć je sve manje lahka, a dan sve manje dobar.
Samo ovdje dan je k’o godina, a godine više i ne brojiš.
I tako sve: iz noći u noć, iz dana u dan, iz godine u godinu.

* MMF je Međunarodni monetarni fond