Prošlo je 19 godina od smrti Milana Mladenovića i EKV-a

Povezani članci

• Društvo siromašnih milionera
• Borba za Toplodolsku reku: TEMSKA – MI SMO ZAKON
• Odnos prema Srđi Popoviću pokazao je sav jad i bijedu bh političara
• OTOČJA SAMOTNE TUGE
• Nesrećne duše
• Četvrto zasjedanje ZAVNOBiH-a

Prije 19 godina preminuo je Milan Mladenović, legendarni pjevač, gitarista i osnivač kultnog benda Ekatarina Velika.

“Deo mene je zakopan pod zemljom, koju sada osećam pod nogom. Ostao sam usred ovog grada, kao mrtvo drvo pokraj puta”, riječi su jedne od Milanovih pjesama.

Bend je poznat po hitovima “Oči boje meda”, “Tattoo”, “Modro i zeleno”, “Budi sam na ulici”, “Kao da je bilo nekad”, “Ti si sav moj bol”, “Novac u rukama”, “Zemlja”… i obilježio je drugu polovinu osamdesetih godina u bivšoj Jugoslaviji, a mnogi kritičari i muzičari ga smatraju jednim od najutjecajnijih bendova bivše Jugoslavije.

O Mladenoviću su ispričane brojne priče i snimljeni dokumentarni filmovi, u kojima su o njemu i EKV-u govorili muzičari, kritičari, pisci, pjesnici, prijatelji i fanovi. A svi bi na spomen 5. novembra 1994. jednostavno zanijemili.

Priča počinje 21. septembra 1958. godine, kada je Milan rođen u Zagrebu. Nakon šest godina, sa porodicom seli u Sarajevo.

“Sarajevo je vjerovatno mračno utjecalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali, ovolicki i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući, to je trajalo tih šest-sedam godina koliko sam živio tamo… Bio sam klinac s naočalama i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Garija Garinče. Od njega sam naučio neke akorde”, rekao je Mladenović u jednom od intervjua.

“Stalno sam svirao, pravio neke pjesmice. A onda, kada sam upoznao Gagija (Dragomir Mihailović, op.a.), nastalo je Limunovo drvo”, govorio je, a kasnije je sve postalo dio bogate muzičke historije bivše Jugoslavije.

U Beograd sa porodicom seli 1970. godine, gdje je završio 11. gimnaziju, u kojoj je krajem 1970-ih i osnovao Limunovo drvo. Godinu dana kasnije osniva svoj prvi kultni bend Šarlo Akrobata, zajedno s Dušanom Kojićem Kojom i bubnjarem Ivanom Vdovićem. Najpoznatiji hitovi grupe su “Niko kao ja”, “Ona se budi” i “Mali čovek”. Bend nije opstao dugo, ali su iz njega nastala dva utjecajna benda, Katarina II i Disciplina kičme.

Mladenovićevom novom bendu se 1982. priključuje klavijaturistica Margita Stefanović Magi, a naredne godine i basista Bojan Pečar i bubnjar Šarlo Akrobate Ivan Vdović. U toj postavi Katarina II 1984. godine izdaje istoimeni album, nakon čega Vdović i Mihajlović odlaze iz benda. Bend mijenja ime u Ekatarina Velika i 1985. godine izdaje istoimeni album, kojim skreću veliku pažnju na sebe. Ipak, album “S vetrom uz Lice” iz 1986. ih je lansirao u sam vrh jugoslavenske rok scene, gdje su ostali sve do Mladenovićeve smrti, izdavši niz uspješnih albuma.

Drugi bendovi, film i teatar

Mladenović je, pored rada sa svojim bendom, radio i kao producent bendova Gustaf i njegovi dobri duhovi i Fit, a sa ostatkom svog benda pojavio se i u filmu Gorana Markovića “Tajvanska kanasta” iz 1985. godine. Naredne godine imao je glavnu ulogu u filmu Darka Bajića “Crna Marija”, za koji je napisao i kompoziciju “Bus Station”.

Krajem ’80-ih pisao je muziku za teatarsku predstavu, a sa članovima Partibrejkersa i Električnog orgazma je 1992. osnovao bend Rimtutituki kako bi širili antiratnu propagandu. S njima je snimio singl “Slušaj ‘vamo!”.

Tokom opsade Dubrovnika, pozvao je publiku da minutom šutnje odaju počast bombardovanom gradu i njegovim stanovnicima. Nastup u ratnoj Banjoj Luci je otkazao iz protesta zbog rušenja džamije Ferhadije.

Posljednje putovanje

Mladenović je u ljeto 1994. godine otputovao u Brazil, gdje je sa prijateljem Mitrom Subotićem Subom i nekoliko brazilskih muzičara snimio album “Angel’s Breath”. Tada je dao i svoj posljednji intervju, u kojem je govorio o Brazilcima i budućim planovima.

Nakon nastupa EKV-a na festivalu u Budvi, u augustu 1994., Mladenović je prebačen u bolnicu, gdje mu je dijagnosticiran rak pankreasa. Preminuo je 5. novembra 1994. u Beogradu, u svojoj 36. godini. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Njegova smrt značila je i kraj legendarnog benda koji je izdao sedam studijskih albuma – “Katarina II” (1984.), “Ekatarina Velika” (1985.), “S vetrom uz lice” (1986.), “Ljubav” (1987.), “Samo par godina za nas” (1989.), “Dum dum” (1991.), “Neko nas posmatra” (1993.) te tri live albuma.

Ime Milana Mladenovića danas nose ulice u Beogradu, Podgorici i Zagrebu. Na dan njegovog rođenja, ove godine je pokrenuta peticija i za njegovu ulicu u Sarajevu.

klix.ba