Promocija knjige: Naša priča

Izdvajamo

• Prof. Hariz Halilović sa nama je ovom prigodom podijelio nova epistemološka saznanja o relevantnosti izučavanja “bosanskog genocida” na najvažnijim akademskim mjestima u svijetu danas. Genocid definitivno moramo razumijevati u njegovim fazama. To nije čin već to je proces, dugo planiran i realiziran. Ovu priliku prof. Halilović je iskoristio da ukaže i, na jedan “epohalni paradoks” u izučavanju bosanskog genocida. “Genocid se, reći će Halilović, više ne - negira. Genocid se sada – slavi...To je ona poslednja, deseta faza genocida – “trijumfalizam”.

Povezani članci

• Knjiga o neprijatelju kojeg nema i prijatelju kojeg se ne vidi
• Telo nikada ne laže
• Decentralizirani genocid
• Promocija knjige “Tri hefte do neba” Gorana Sarića u Sarajevu
• CIKLON
• Darko Cvijetić: Dvi kosti sina

“Bosanski genocid – hrestomatija”, grupa autora, izdavač MC Srebrenica-Potočari, novembar 2022.

U ovom vremenu trijumfalnog rasta fašizma koji danas uobličava volju miliona masa, svejedno, za novu “kristalnu noć ili, “novi genocid” ovakve knjige, ovi spisateljski međaši, ovo objedinjavanje najboljih i najrelevatnijih mladih istraživača i sakupljanje hrabre pameti, hrestomatija kao utemeljenje jednog novog – “našeg diskursa” i – “naše priče”, su važne, bitne, značajne za naše oslobođenje od života u jednom slijepom sistemu daljeg porobljavanja i de-kontekstualizacije.

Sinoć je u Bošnjačkom Institutu, Sarajevo (16.11.2022. godine) promovirano novo djelo o “bosanskom genocidu”. Bio je to događaj na kojem je predstavljeno jedno posebno i, do sada nezabilježeno, naše naučno iskustvo genocida.

Izdavač MC Srebrenica na jednom je mjestu uspio sabrati sve relevantno. Najbolje i najvažnije mlade istraživače iz BiH i svijeta, najrelevantnije tekstove iz proteklih decenija istraživanja, predočiti maestralnu raznovrsnost analiza i pogleda, ponuditi posebnu i autentičnu, kritičku metodu razumijevanja. Ili, posve jednostavno, ponuditi nam prvu hrestomatiju, nezaobilazni temeljac koji formuliše, razgraničava i utemeljuje “bosanski genocid” kao globalno relevantnu temu istraživanja. Ova hrestomatija je važna zbog svog cjelovitog razumijevanja ali, i zbog činjenice da budućim generacijama, koje neminovno gube kontakt sa prošlosti, dostavlja prezentaciju prošlosti sa snagom i nabojem da oblikuje naše razumijevanje budućnosti.

Pred našu ali, i svjetsku javnost (hrestomatija je objavljena na bosanskom ali, i na engleskom jeziku, a prevod su uradili: Monica Hanson-Green i Zlatan Hajlovac) donesena je u ovom udžbenički sistematiziranom tekstu – “naša priča”, “naš narativ” “naš diskurs”.

To je posebna i, izvanredna važnost ovog djela. Ili, kao što je u uvodu promocije rekao – Emir Suljagić, direktor MC – “za ovaj projekat prvi puta nam nije trebao niti, Beograd niti, Zagreb”. Ovo je kulminacija, kako je u obraćanju istaknuo američki prof. Jasmin Mujanović – jednog našeg dugogodišnjeg nastojanja da se kreira “kritična masa bosanskih istraživača i naučnika” koja će biti u stanju ponuditi jednu “našu priču” pred strogu akademiju međunarodne zajednice.

Ovdje su se na jednom mjestu u afirmaciji diskursa “bosanski genocid” susreli sjajni i ambiciozni mladi istraživači, profesori sa najvažnijih Zapadnih katedri: Prof. Jasmin Mujanović (USA), Prof. Hariz Halilović (Australija, USA), Prof. Amila Buturović (Kanada), u sinergiji sa istraživačima iz BiH, saradnicima svjetskih istraživačkih centara, kao što su. Prof. Edina Bečirević (USA), Dr Hikmet Karčić (USA), Dr Emir Suljagić (BiH).

Bosansko iskustvo genocida mnogo je više od pukih sjećanja, od puke i suhe historiografske rekonstrukcije. To je, kako su svi promotori u svojim kratkim skoro 5-minutnim obraćanjima uspjeli reći – prezentacija historijskih i naučno etabliranih istina koje su prošle ili prolaze verifikaciju vodećih svjetskih istraživačkih centara. Ovo je naš “generacijski historijski projekat” ukazuje Hikmet Karčić, ili, kako je istaknula Amila Buturović – ova hrestomatija u sebi sadrži nauk o jednoj “pro-aktivnoj metodi” razumijevanja genocida. Razumijevanje, da istaknem, koje u sebi nosi “pro-aktivnu” snagu, snagu prepoznavanja, raskrinkavanja, “govora i znakova nekog eventualno, budućeg genocida”.

No, zašto hrestomatija 3 decenije poslije genocida!? Što se to desilo sa našom nacionalnom kognitivnom i kritičkom snagom mišljenja! Da li je ovako zakašnjelo razumijevanje naš nacionalni skandalom, naše upokorenje pred brutalnošću zločina, ili, je što drugo! Hikmet Karčić, jasno je izrazio ovu zabrinutost. Ali, on je također, istaknuo kako je kašnjenje samo ilustracija dubine naše kolektivne traume, ili, kako je to ustvrdio u svom ranijem djelu izdatom u USA “Torture, Humiliate, Kill”.

(“Torturisati, poniziti i ubiti”) posljedica – “transgeneracijske traume” ili, drugačije kazano – bezdana u kojeg smo kao narod bili bačeni.

Jevrejima su, reći će Karčić, trebale decenije poslije Holokausta da konsoliduju svoju misao i da povrate vlastiti narativ o tome što im se stvarno desilo, da etabliraju svoju prvu “vlastitu hrestomatiju” i ponude “vlastitu priču”.

No, da je ova “Hrestomatija” jedan odvažan projekat koji nudi svijest o temeljnim crtama poricanja genocida i njegovog “dekontekstualiziranja” (H. Halilović) u svom obraćanju pokazala je prof. Edina Bećirević. ”Intenzitet poricanja genocida se pojačava i njegovi poricatelji postaju sve hrabriji i kreativniji…”

Ona je tačno i precizno uočila kako su “preživjeli genocida sada glavna meta poricatelja“ (Milanovićev skandalozni napad na “Majke Srebrenice” kao najsvježija ilustracija…). Ali, što je u njenom izlaganju posebno važno jeste da ukazuje na jedan bitno novi momenat u praksi poricanja. Negatori genocida se ujedinjuju. Kako oni sa Istoka, tako i ovi sa Zapada. U toj mračnoj dijalektičkoj sprezi negatora sada se koristi isto sredstvo – “proizvodnja skandala”.

Na tragu ovih zaključaka dakle, mi možemo očekivati nastavak i razvijanje ove sprege, njihovo dalje ujednačavanje u taktici i strategiji poricanja, Ukratko: možemo očekivati dalje i nove skandale. Drugim riječima – sablažnjavanje javnosti izjavama o žrtvama genocida, rušenje njihove reputacije, degradiranje napora pojedinaca ili, istraživača genocida u plasiranju šokantnih istina ili saznanja, dezavuiranje institucija ili grupa kako bi prekrili istina i pravi nalazi do kojeg dolazi naša akademska misao.

Prof. Hariz Halilović sa nama je ovom prigodom podijelio nova epistemološka saznanja o relevantnosti izučavanja “bosanskog genocida” na najvažnijim akademskim mjestima u svijetu danas. Genocid definitivno moramo razumijevati u njegovim fazama. To nije čin već to je proces, dugo planiran i realiziran. Ovu priliku prof. Halilović je iskoristio da ukaže i, na jedan “epohalni paradoks” u izučavanju bosanskog genocida. “Genocid se, reći će Halilović, više ne – negira. Genocid se sada – slavi…To je ona posljednja, deseta faza genocida – “trijumfalizam”.

Ako je prof. Bećirević lucidno ukazivala na “skandale” kao nove metode poricanja, a prof. Halilović ukazivao na “trijumfalizam”, “rituale”, “slavlje” onda smo mogli na prezentaciji “Hrestomatije…” zaključiti kako smo danas suočeni sa nastajanjem jedne nove mitologije, jedne nove scenografije poricanju “bosanskog genocida” koja je duboko ukorijenjena u ideologiji koja nastoji vratiti sljepilo pred oči jednog naroda koji je tom ideologijom osuđen na nestanak.

Sa ove promocije sam otišao sa nešto većom dozom optimizma, negoli pesimizma. Ohrabrila me činjenica da je ovaj generacijski projekat” izašao na svjetlo dana i da je kamen temeljac za jedan novi i drugačiji odnos prema “bosanskom genocidu”.

Ohrabrila me ponajprije, ta energija, ta odvažna i “drska” akcija Emira Suljagića, da se na jednom mjestu sabere sve što je najbolje i najrelevantnije danas o “bosanskom genocidu”. I ako tri decenije kasnije ohrabruje objedinjavanje naše pameti oko Memorijalnog Centra.

U ovom vremenu trijumfalnog rasta fašizma koji danas uobličava volju miliona masa, svejedno, za novu “kristalnu noć ili, “novi genocid” ovakve knjige, ovi spisateljski međaši, ovo objedinjavanje najboljih i najrelevantnijih mladih istraživača i sakupljanje hrabre pameti, hrestomatija kao utemeljenje jednog novog – “našeg diskursa” i – “naše priče”, su važne, bitne, značajne za naše oslobođenje od života u jednom slijepom sistemu daljeg porobljavanja i de-kontekstualizacije.