PROMOCIJA KNJIGE ENEVERA KAZAZA »PJESNIŠTVO I RAT – TEŠANJSKA IZLAGANJA«

Povezani članci

• Svein Mønnesland u Mostaru: Andrićeva djela bila su snažan poticaj da se bavim slavistikom
• Izložba Nijaza Gojaka „Sarajevska Mona Lisa“ 9. aprila u Sarajevu
• FRANJO FUIS – novinar koji je živio svoje reportaže
• Imamo tumor, tumor ima nas!
• A Luiđi moj, kad ćeš me odvest prid oltar?
• PRVI PUT BEZ OCA U DŽAMIJU

U izdanju Centra za kulturu i obrazovanje iz Tešnja nedavno je objavljena nova knjiga profesora Filozofskog fakulteta iz Sarajeva Envera Kazaza “Pjesništvo i rat – Tešanjska izlaganja”. Promocija ove knjege održat će se u petak 19. decembra u 18. sati u prostorijama Centra za kulturu i obrazovanje. O knjizi će govoriti dr. Muhidin Džanko, Nedžad Fejzić i dr. Edin Pobrić.

Knjiga sadrži sedam esejističkih tekstova: “Ćatićeva poetika liminalnosti”, “Tri knjige Amira Brke”, “Etički prostor u poeziji Jozefine Dautbegović”, “Stoljeće moderne bošnjačke poezije”, “Borba za simbolički kapital” (o knjizi “Tešanjski odogovor – Odbrana 1992-1995. godine i njene interpretacije”), “Utopija nacionalne slobode i osmanofobni diskurs u Njegoševom ‘Gorskom vijencu'” i “Nad knjigom zaboravljenog pisca” (o knjizi Todora Vujasinovića “Razgovori pod jabukama”). Tekstovi su prethodno objavljeni kao predgovori/pogovori knjigama ili su nastajali na osnovu izlaganja što ih je autor imao u Tešnju u periodu od 2008. do 2014. godine.

Zbir tekstova dr. Kazaza koje donosi ova njegova knjiga poseban je događaj, ne samo za Tešanj, jer je posrijedi jedinstvena knjiga bh. književnosti. Autor u uvodu kaže slijedeće: “Ono što ih povezuje nije samo saradnja sa Centrom nego i sam grad Tešanj, čiji sam emotivni stanovnik gotovo četvrt vijeka, i teme koje je on na ovaj ili onaj način pokretao”, i dodaje: “Tešanj je grad koji u mapi moga identiteta zauzima centralno mjesto, zato je svako moje vraćanje njemu novo otkrivanje sebe.”

A evo i odlomaka iz recenzija. Nedžada Fejzić piše: “U Uvodu autor pojašnjava da su tekstovi u ovoj knjizi nastali kao prerada onoga što je on govorio na promocijama knjiga ili predavanjima u Tešnju, u okviru plodotvorne višegodišnje saradnje s Centrom za kulturu i obrazovanje Tešanj i sa Amirom Brkom. Ova ‘tešanjska veza’ za Kazaza, međutim, nipošto nije značila samo puku esnafsku, profesionalnu saradnju, ‘odrađivanje’ profesorskog i kritičarskog posla, već i osoben biljeg na njegovoj egzistencijalno-identitarnoj mapi, uspostavljanje rafiniranog intelektualno-emotivnog polja intersubjektiviteta sa ovim gradom, i navlastit je, dakle, znak njegove unutarnje, intimne topografije.”

Dr. Edin Pobrić: “Akt ili tekst čini da neko nešto jeste ili nije. Postoje veliki i mali ljudi. Pri tome, ne znači nužno da su, analogijski, istodobno veliki ili mali pisci. Isto tako, postoje veliki i mali gradovi, ali to ne znači da su veliki nužno gradski, a mali provincije. Ideja grada se, kao i sam čovjek, potvrđuje ili ne potvrđuje u svojoj priči (…) Ovi tekstovi nastajali su na osnovu izlaganja koja je autor imao u gradu Tešnju u periodu od 2008. do 2014. godine. Po tome, ovo je jedinstvena knjiga bh. književnosti, jer tekstovi koji čine njen sadržaj, u svoj svojoj suptilnosti pripovijedanja jednoga grada, imaju dvostruku funkciju: pojavljuju se kao metatekst onoga što je kroz historiju grad Tešanj značio u kulturološkom bh. podneblju, ali i kao odsutni element strukture samoga grada.

*   *   *

ENVER KAZAZ, UVOD U KNJIZI »PJESNIŠTVO I RAT«

Tekstovi u ovoj knjizi plod su dugogodišnje saradanje sa Centrom za kulturu i obrazovanje Tešanj i sa Amirom Brkom. Nastajali kao prerada onoga što sam govorio na promocijama knjiga ili predavanjima, oni su žanrovski različiti, neki su duži studijski eseji, a neki prikazi knjiga. U njihovom prerađivanju pokušao sam u maksimalnoj mjeri ostati vjeran onome što sam govorio, nastojeći da sačuvam autentičnost trenutka govora. Ono što ih povezuje nije samo saradnja sa Centrom nego i sam grad Tešanj, čiji sam emotivni stanovnik gotovo četvrt vijeka, i teme koje je on na ovaj ili onaj način pokretao.

U Tešanj sam došao u proljeće kasnih osamdesetih prošlog stoljeća – s namjerom da istražim bibliotečki fond i otpočnem pisati magistarsku radnju o Ćatićevu pjesništvu. Od tada sve do danas traje moja intelektualna veza sa ovim gradom, a nju produbljuje prijateljevanje sa Amirom Brkom. Bez njegove pomoći i savjeta ne bi bilo mnogih mojih tekstova, a ni nekoliko knjiga. Ova je i nastala zahvaljujući njemu. Na tome sam Amiru beskrajno zahvalan.

            Dva pjesnika, Brka i Ćatić, centralne su teme ove knjige. Prvog pratim kao kritičar od njegove prve knjige, drugom se neprestano vraćam, a promjene u shvaćanju njegove poezije na neki način ocrtavaju i promjene u mom književnokritičkom i književnopovijesnom instrumentariju. Linija tih promjena može se lako pratiti od knjige “Musa Ćazim Ćatić – književno naslijeđe i duh moderne” objavljene u Tešnju 1997. godinedo stajališta o liminalnosti Ćatićeve poetike iznesenih u predgovoru izboru Ćatićeve poezije pod naslovom “Zvuči l’ to svjetlost”,što ga je objavio Centar 2008. godine. Uz tekstove o ova dva pjesnika, knjiga donosi kraći esej o pjesništvu Jozefine Dautbegović i studiju o stoljeću moderne bošnjačke poezije, nastalu zahvaljujući predavanju što sam ga održao u povodu stogodišnjice objavljivanja Ćatićeve knjige pjesme. U knjizi je i studijski esej o Njegoševom “Gorskom vijencu”, epu koji je od svoga objavljivanja do danas opsjedajuća tema književne povijesti na južnoslavenskom govornom području. Pokušao sa tumačiti ovaj ep iz ugla postkolonijalne teorije i ukazati na odnos ideologija prema njemu, te načine na koje to djelo postaje njihov formativni element. Meni posebno važan tekst je onaj o knjizi “Tešanjski odgovor”,jer pokreće bitna pitanja iz oblasti simboličke antropologije u današnjoj Bosni i Hercegovini i strategijama demoniziranja pojedinih sredina u medijima. Na koncu, u ovoj knjizi je tekst o Brkinom otkrivanju zaboravljenog pisca Todora Vujasinovića. Time se ova knjiga pridružuje Brkinom memoriranju pisca koji je nestao sa horizonta ovdašnje kulture. Ako uz Brkin izbor Vujasinovićevih priča ovaj zaboravljeni pisac bude upamćen i u ovom tekstu, onda je knjiga dobila još jednu mnemotopsku ulogu.

            Tešanj je grad koji u mapi moga identiteta zauzima centralno mjesto, zato je svako moje vraćanje njemu novo otkrivanje sebe.