Promocija knjige “Deblokada grada” Elvedina Nezirovića u Mostaru

Povezani članci

• Elvedin Nezirović: Vahide spasi nas!
• Balkanizacija američkog muzeja košarke
• Faruk Šehić: Jergoviću kukavice, uzmi pištolj na vodu i ubij se!
• ‘La la lend’ oborio rekord sa 7 Zlatnih globusa
• Suđenje Mladiću: Obrazac zločina kroz kampanju etničkog čišćenja
• 1700 godina od Milanskog edikta: Konstantin Veliki i Slavica Kezunović

Promocija knjige “Deblokada grada” Elvedina Nezirovića u izdanju Centra za kritičko mišljenje i portala Tačno.net održat će se u četvrtak  02.08.2018. god. u  20 sati u Muzičkom centru Pavarotti.

Na promociji će uz autora govoriti: prof. dr. Ivan Šarčević, prof. dr. Nerzuk Ćurak, književnici Asmir Kujović i  Nedžad Maksumić, muzički ugođaj – Elvedin Delić Dela a u ime izdavača – Portal tačno.net i Centar za kritičko mišljenje, Mostar – prisutnima će se obratiti Amer Bahtijar.

Knjiga “Deblokada grada” je zbirka tekstova, eseja i kolumni koji tematiziraju Mostar, njegovu bližu i dalju prošlost, kulturu te aktuelnu društveno-političku situaciju.

O knjizi su, do sada, rekli:

Viktor Ivančić: “Nezirović nema trunke milosti dok u svojim esejima – objavljenim uglavnom na portalu tačno.net – opisuje i analizira političku, društvenu i kulturnu stvarnost socijalnog poprišta koje ga zaokuplja. Rezultati tih kritičkih seciranja nerijetko su takvi da je lokalpatriotima tanjih živaca ili osjetljivija želuca uputnije na vrijeme napustiti kiruršku salu. (…) Pisac snažno vjeruje u razloge i svrhu svojeg buntovništva, njegovo nemirenje sa sudbinom i potreba da „pliva protiv struje“ daleko su od poze, dok, s druge strane, snaga rukopisa, dubina uvida i sposobnost suptilnog anticipiranja njegov mikrosvijet oslobađa granica, tako da „Mostar“ što je ovdje (stjecajem zavičajnih okolnosti) u fokusu – za sve nas koji živimo na ovim prostorima – umjesto lokalnoga dobiva univerzalno značenje.”

Ivan Šarčević: “Nezirović piše nenametljivo, ne zauzima stav s visoka, ne spušta viktimološko-pravednički oganj na neistomišljenike, jer zna, i to je onaj drugi kriterij autorova blagotvornoga ograničenja, da se pojedine oči još nisu nagledale ni ljepote ni sveg užasa, da se pojedina sudbina, sudbina obitelji, porodice, jednoga naroda ili konkretno jednoga grada ne može sagledati samo iz sebe, samo sa svoje strane i iz svoga sjećanja, pa ni i iz najčišće unutarnje perspektive, nego je i ishod šireg konteksta i širih povijesnih događaja. Subjektivno sjećanje i svjedočenje dio je povijesnoga konteksta. Sjećanje i historiografija se ne isključuju ali nisu isto. Jedino, a to nije malo, nego je gotovo sve, gdje Nezirović nastoji biti apologet, jest obrana osobne savjesti i odgovornost za drugoga čovjeka kao čovjeka, konkretnoga čovjeka, i što je moguće više pojedinca bez ideologije, bez etiketa jeftinoga pripadanja.”