Profesorice, nedostajete

Izdvajamo

• Feherova je gavelijansku logiku provukla kroz čitave slojeve etičke dimenzioniranosti kazališta, učeći polaznike Dramskog studija da u teatru nije najvažnija niti gluma, niti režija, niti scenografija, niti kostimografija... Profesorica je govorila: „Najvažnije je biti i ostati čovjek!“.

Povezani članci

• Gojerova esejistička lirsko tonirana ispovijest o akvarelima Fuada Arifhodžića
• Video poruka Darke Rundeka Bosni i Hercegovini
• Političari povećali paušal, građani zapostavljeni
• From a culture of war to a culture of peace
• Skender
• Obilježena godišnjica ponovne izgradnje Starog mosta

Tužno sjećanje na svijetli glumački profil

Nedostajete, profesorice, u ovom dobu nevjerojatnog nasrtaja rurala na našu kulturu i umjetnost.

Negdanjem Dramskom studiju Narodnog pozorišta Mostar scenski govor mi je predavala odlična mostarska glumica Tatjana Feher.

Rođena Zagrepčanka, Feherova je imala diplomu zagrebačke kazališne univerze koju je svojim potpisom ovjerio veliki redatelj i profesor Branko Gavella. Feherova je pripadala ponajboljim generacijama Gavellinih studenata. Diplomirala je pod vođstvom takođe Gavellinog studenta i  nastavljača njegovog redateljskog vjeruju, Georgija Para.

Vrlo brzo po diplomiranju na Kazališnoj akademiji u Zagrebu Tatjana Feher postaje članica HNK Osijek. Iz tog perioda vrijedi zabilježiti njeno ostvarenje Viole u predstavi Na tri Kralja Šekspira, u režiji Marka Foteza. Ova karakteristična, po mnogo čemu, purgerka, u najljepšem smislu toga pojma, odabire Mostar kao mijesto svoga glumačkog, ali i životnog staništa. Od 1965. Godine Tatjana Feher suvereno vlada mostarskom teatarskom pozornicom i vrlo brzo postaje prvakinjim Narodnog pozorišta Mostar. U ovom teatru će provesti punih dvadeset šest teatarskih sezona da bi 1994., opet u statusu prvakinje, postala protagonistom repertoara HNK Mostar. U oba mostarska teatra Feherova je visokom profesionalnošću, nevjerojatnom požrtvovanošću i totalnom zasljepljenošću čudom teatra išla iz uloge u ulogu…

Davala se teatru, služila mu je na jedan dubinski, ljudski odan način…

Suradnja Tatjane Feher sa redateljima Željkom Oreškovićem, Stevom Žigonom, Borom Grigorovićem, Milošem Lazinom, Vlatkom Perkovićem, Ahmedom Obradovićem, Seadom Đulićem, Brankom Plešom, porađala je niz veličanstvenih uloga, a ostvarenje u predstavi Bljesak zlatnog zuba autora Mate Mtišića Tatjani Feher je donio nagradu kojiu svaki glumac naših prostora priželjkuje… U Vinkovcima je na Festivalu glumca dobila priznanje Fabijan Šovagović.

Nažalost, pozne godine svoga života nije provela u Mostaru, od kojeg se oprostila odličnom ulogom u predstavi Sjećanja iz garderobe, autorskim projektom Dragana Komadine…

Svoje umirovljeničke dane Tatjana Feher provodila je do trenutka napuštanja ovoga svijeta u domu umirovljenika u Zagrebu…

Ovih dana, tačnije 26 siječnja, navršila se godina kako moje profesorice, divnog i toplog čovjeka, Tatjane Feher, nema na ovomu svijetu. Otišla je tiho, samozatajno, kako je, uostalom, i živjela, čak i u trenucima svojih krunskih glumačkih ostvarenja.

Tatjanu Feher pamtim kao pedagoga koji nam je ulijevao ne samo znanja iz iznimno složene materije scensko-pozorničkog govorenja, već prije svega iz onoga što je u teatru najteže i danas potpuno nedostajuće, a to je – etika!

Feherova je gavelijansku logiku provukla kroz čitave slojeve etičke dimenzioniranosti kazališta, učeći polaznike Dramskog studija da u teatru nije najvažnija niti gluma, niti režija, niti scenografija, niti kostimografija… Profesorica je govorila: „Najvažnije je biti i ostati čovjek!“.

Feherova je uz svoju glumačku prisutnost na scenama Narodnog pozorišta i HNK Mostar svoj široki talenat poklonila u nekim ostvarenjima i alternativnom teatru… Bila je protagonistica i u predstavama Mostarskog teatra mladih…

Bila je jedan od simbola mostarske intelektualne elite. Gospođa, Zagrepčanka, purgerka par excellence.

Nedostajete, profesorice, u ovom dobu nevjerojatnog nasrtaja rurala na našu kulturu i umjetnost.

Nedostajete…