Prikaz – OČARAVAJUĆA KNJIGA

Izdvajamo

• Nešto što bi žanrovski moglo biti okarakterizirano kao monografija (u zanimljivom, tvrdo ukoričenom, malom formatu!), a ustvari je knjiga u pravom smislu rijeći – to je uradak koji, sa dignitetnim razlozima, potpisuje poznata zagrebačka povijesničarka umjetnosti (poglavito: suvremene, recentne!) Vera Horvat Pintarić, pod nasovom Boris Bućan.

Povezani članci

• Esad Duraković: Pobjeda koja je zapravo poraz
• MLAZ-Počitelj: Samostalna izložba slikara Emira Osmića
• Razvaline socijalizma
• Vjeran Zuppa: SUBJEKT KAO GOST. Mala hermeneutika dramskog lika
• Deveti život grada
• Život u tranziciji

Vera Horvat Pintarić Boris Bućan, naklada Vuković i Runjić, Zagreb 2012.

Piše: Gradimir Gojer

Nešto što bi žanrovski moglo biti okarakterizirano kao monografija (u zanimljivom, tvrdo ukoričenom, malom formatu!), a ustvari je knjiga u pravom smislu rijeći – to je uradak koji, sa dignitetnim razlozima, potpisuje poznata zagrebačka povijesničarka umjetnosti (poglavito: suvremene, recentne!) Vera Horvat Pintarić, pod nasovom Boris Bućan.

Upoznao sam prije nekoliko desetljeća Borisa Bućana kao najinteresantnijeg hrvatskog dizajnera kazališnih plakatnih ploha. Kažem: kazališnih plakatnih ploha jer jarko se sjećam Bućanovih plakata za produkciju splitskog HNK, kao i festivala Splitsko ljeto. Bile su to goleme plakatne plohe bilborda i siti lajtova, koje je tadanji rukovodni dvojac Restović (intendant) i Župa (glavni producent) logisticirao, vjerojatno na pravi način, što je između ostalih umjetničkih uloga u ovu kazališnu kuću situiralo u središte kazališne scene tadašnje Jugoslavije!

Vera Horvat Pintarić napisala je uvodni tekst, koji je objavljen i u prijevodu na engleski jezik, o slikarskom djelu Borisa Bućana, a cjelokupni sadržaj knjige pripada nevjerojatno očaravajućoj slikarskoj Bućanovoj asocijativnosti i njegovom autentičnom slikarskom djelu za koji Vera Horvat Pintarić s pravom piše: „… Boris Bućan stalno izvodi pretvorbe, u sliku uvodi različite spojeve, izvrće značenja, izokreće ono što vidi, umanjuje ili uvećava, pretapa dvije različite stvari u samo jednu i tako nastaju neobične tvorbe, uvijek slikarski naglašene… Bućanovo sveukupno djelo slikarsko je slikarstvo, dok istodobno brojnim anegdotama on i pripovjeda. Danas je to rijetkost: prikazivati predmete i motive što ih autor neposredno opaža bilo gdje, a pritom se potvrđuje kao slikar visoke razine…“

Treba vidjeti tek naslovnu stranicu ove uzorne likovno–grafički uređene knjige – sliku Bik, pa da se osjete dubinski slojevi inteligentnoga, ingenioznog Bućanovog čitanja stvarnosti, za koju on u svom slikarstvu nalazi bogatu ikonografiju, za koju će profesorica Horvat Pintarić zapisati: „Rijetko koji suvremeni slikar ima u svom djelu tako bogatu ikonografiju kao Boris Bućan. On slika ono što vidi u svakidašnjici: prolazeći ulicom, promatrajući ljude, izloge i predmete ili sjedi uz kavu na Britanskom trgu. I tu, na tržnici, promatra svijet oko sebe…“

Siguran sam, iako to nigdje u knjizi ne piše precizno, da se očaravajućom (!!!) ljepotom ove knjige bavio upravo njen glavni i trpni lik – Boris Bućan.

Nakladničkom dvojcu Vuković – Runjić na ponos je ova knjiga, a analitičan, čitak i jezgrovit, u svojoj ubjedljivoj jednostavnosti je esej Vere Horvat Pintarić. Taj esej bi trebao biti oglednom metodičkom jedinicom za studente povijesti umjetnosti; kako se moćno i ubjedljivo piše esejistika iz oblasti umjetnosti, a raspored umjetničkih slika, koji je opet napravila Vera Horvat Pintarić, zoran je primjer moćne intelektualne prosudbe o suvremenoj umjetnosti danas i ovdje.

I ne samo o suvremenoj umjetnosti Borisa Bućana, već o stanju i pozicijama hrvatske suvremene umjetnosti, kontekstirane u europska likovna obzorja.