Pred punom dvoranom ADU-a u Zagrebu predstavljena nova knjiga ‘Kazalište krize’ autorice prof. Snježane Banović

Autor/ica 👤Nikola Vučić 25.1.2014. u 14:10

Povezani članci

Piše: Nikola Vučić, tačno.net

Sinoć je, unatoč vremenskim neprilikama i prometnom kolapsu, u ispunjenoj dvorani Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu predstavljena nova knjiga kazališne redateljice, teatrologinje i redovite profesorice na Odsjeku produkcije ADU-a u Zagrebu, Snježane Banović – „Kazalište krize“, a u izdanju izdavačke kuće Durieux.

Predstavljena knjiga rezultat je autoričinog dugogodišnjeg bavljenja europskom, a kako u predgovoru kaže, ponajviše hrvatskom kazališnom politikom i njezinim fenomenima, kao i sustavima među kojima zagrebački HNK zauzima središnje mjesto. „Kazalište krize“ tematski je povezana s njezinom prethodnom vrlo zapaženom knjigom „Država i njezino kazalište“, koja se zasniva na opsežnim proučavanjima povijesne građe Državnog narodnog kazališta za vrijeme totalitarne ideologije Nezavisne države Hrvatske u periodu od 1941. do 1945. godine.

Novu knjigu osim autorice predstavljali su i hrvatski književnik i publicist Slobodan Šnajder te urednik knjige Nenad Popović, a odlomke čitali Ana Šovagović – Despot i Sreten Mokrović.

„Kazalište krize“ sadrži trideset i jedan tekst prof. Snježane Banović, a izbor je to od brojnih tekstova (problemskih tekstova, članaka, oglašavanja u denvnicima i tjednicima te elektroničkim medijima, krtika i osvrta na fenomene i pojave, na djela i djelovanja) koje je objavljivala u periodu od 2002. do 2013. godine – dakle kroz cijelo desetljeće aktivnog društvenog angažmana i upornosti, ali i nerijetkog izlaganja riziku i zabranama zbog javnih kritika na račun najodgovornijih za kaotično stanje u nacionalnim kazališnim kućama u Hrvatskoj, ali i (nepostojećoj) kulturnoj politici u toj zemlji.

Upravo ono što ju potiče na nesebičan i aktivan dugogodišnji rad je:

Jaka želja koja me tjera na djelovanje i čest neposluh, da se hrvatsko kazalište zaustavi u propadanju, kaosu i klijentelizmu te da svi koji su u tome moćni shvate da je promjena neminovna.

Imam podršku nekolicine pametnih i hrabrih i to je naša zajednička borba – nisam osamljeni Don Quijote koji juriša na vjetrenjače…, malo nas je, ali djelujemo svakodnevno: radimo na sebi, učimo i dalje, nastojimo se probiti svojim radom i argumentirano se suprotstavljati akterima i generatorima kazališta krize – rekla je za Tačno.net Snježana Banović.

Na predstavljanju knjige bile su i brojne javne osobe iz Hrvatske, ali i studenti koji su s oduševljenjem ispratili nastavak kvalitetnog i odanog rada Snježane Banović.

Ova promocija stvorila je uistinu jedan bitan događaj u Zagrebu. Te večeri, dok je puhao vjetar, padao snažan snijeg i zatrpavao jednu za drugom zagrebačke ulice – to nije omelo ljubitelje teatra da odu u dvoranu na predstavljanje knjige Snježane Banović. Snježana umije zajedno spojiti jedan povijesni, i jedan kritički diskurs spram teatarskog djela i rada. Ponosim se što je jednoga dana u mladosti, studirajući uz ostalo i francuski jezik i književnost, bila i mojom studenticom. Ali ni to nije jedini razlog zbog čega sam sinoć bio među onima koji su aplauzom pozdravili Snježaninu novu knjigu – kazao je za Tačno.net Predrag Matvejević.

Profesor Darko Lukić u pogovoru knjige piše kako je „…snažan autorski pristup obilježio cijeli rukopis jakim osobnim autorskim stajalištem i dao mu prepoznatljiv, jedinstven i izvoran pečat individualnog djelovanja. Ta osobna, gotovo intimna postavljenost prema temama o kojima govori, jednako kao i publicistički stil i jezik, od posve stručnih tema (uobičajeno zanimljivih tek užem profesionalnom krugu insidera) uspijevaju ostvariti zanimljivu literaturu, svakako vrlo komunikativnu i za znatno šire krugove čitatelja. I po načinu na koji »izvlači« teme iz duboke ili nešto bliže prošlosti, i po brzini kojom reagira na suvremene pojave i događanja, Snježana Banović ostaje dosljedna vlastitoj strasti prema nacionalnom kazalištu i snažnom osjećanju potrebe za djelovanjem, prosuđivanjem i komentiranjem. Pritom ostavlja otvorenom mogućnost da se istim ili sličnim temama uvijek vrati, u svakoj prigodi koja ponudi novi izazov…“

Kazalište kao mjesto (re)prezentacije vlasti i politike – ulomak iz Kazališta krize

Od samih svojih početaka pa do današnjih dana, Hrvatsko narodno kazalište uvijek je bilo mjestom potvrđivanja moći i važnosti vlasti. S njegovih su pozornica redovito o velikim povijesnim datumima i o obilježavanju istih, odjekivale budnice, politički govori i odigravale se scene iz bliže ili dalje herojske prošlosti, važne za cjelokupnu društvenu zajednici ili neki njezin poseban segment od veće društvene važnosti (stranke, udruge i sl.).

Tijekom Banovine, kazalište je često znalo u svom gledalištu ugostiti političare (Maček, Košutić), vladare (knez Pavle) i predstavnike pojedinih strukovnih udruga koji su najčešće svojom nazočnosti uveličavali te dobrotvorne programe na kojima se prikupljao novac za njihov rad. To su udruženja poput „Seljačke sloge“„Hrvatske žene“, „Hrvatske seljačke zaštite“, „Jadranske straže“, „Hrvatske građanske zaštite“ i brojne druge, a novac se pritom prikuplja i u korist izgradnje crkve na Plitvicama ili čak akcija za čistoću hrvatskog Jadrana. Redovite su i svečane akademije; primjer je Akademija u spomen 300. obljetnice rođenja Jeana Racinea u Malom kazalištu, održana 20. prosinca 1939. godine.

Takve priredbe, sastavljene od točaka iz dramskog i glazbenog repertoara HNK-a, obično imaju vrlo utjecajne pokrovitelje kao što su kipar Ivan Meštrović ili kardinal Alojzije Stepinac, a izvođači su najčešće solisti Drame, Opere i Baleta, zborovi i orkestar HNK-a, ali vrlo često i Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca, glumačko-plesni studio Dječje carstvo i zborovi različitih crkvenih župa iz Hrvatske. Za te se prigode običavaju pisati igrokazi i različiti kolaži koje potpisuju afirmirani, ali i anonimni autori.

Jedan od važnih političkih događaja u Banovini, a čiji vrhunac predstavlja svečanost u kazalištu, dogodio se u siječnju 1940. godine. To je posjet kraljevskog namjesnika kneza Pavla i kneginje Olge Zagrebu, u čast potpisivanja Sporazuma Cvetković – Maček i uspostave Banovine Hrvatske. Uz veliko osiguranje i visoki protokol, koji je predvidio nazočnost cjelokupne elite hrvatskog i jugoslavenskog društva, priređena je svečana predstava, uz pozdravni govor intendanta nakon kojeg je, uz glasne zvukove Gajeve budnice Još Hrvatska ni propala uslijedila Ogrizovićeva dramska ilustracija Bukovčeva zastora Slava njima, a nakon toga izvedeno je pet slika iz Zajčeve opere Zrinjski. Tako hrvatski sastavljen program, dogovaran sa samim banom Šubašićem koji je bio domaćin kraljevskim gostima, izazvao je kod nekih članova srpskog izaslanstva izraze protesta pa je izvjesni major Leka zbog, po njemu, prohrvatskog programa bijesno protestirao kod Benešića.