Praški metro

Povezani članci

• “TO ŠTO TE NEMA, ČINI DA SI UVIJEK TU”
• Franjevci Bosne Srebrene ogradili se od podrške Draganu Čoviću
• Država ima ključnu odgvornost u zaštiti braniteljica ljudskih prava
• Književne karavane sutra u Mostaru
• NA PRVOM DRŽAVNOM PRVENSTVU BIH TAKMIČARKE OLIMPIKA OSVOJILE 42 MEDALJE
• Kupreški načelnik zabranio intoniranje himne BiH i najavio obnovu “Herceg-Bosne”

Izdavačka kuća Buybook najavila je promociju knjige poezije Mustafe Zvizdića Praški metro koja je nekoliko sedmica ranije objavljena u okviru Buybookove biblioteke Savremena bh. književnost.

Promocija će se održati u četvrtak, 26. 5. 2016. u 20:00 sati u knjižari Buybook, a o knjizi i autoru govorit će Mile Stojić, Ahmed Burić i Goran Samardžić.

Mustafa Zvizdić rođen je 24. oktobra 1970. godine u Sarajevu, gdje je završio Filozofski fakultet, na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine. Radio kao tehnički sekretar Društva pisaca BiH, srednjoškolski profesor i lektor u novinama. Poezija mu je fragmentarno prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski i slovenski jezik. Knjiga Muzika zidnih satova emitovana je  kao radio roman u 5 epizoda u Dramskom programu BH radija 1 u Sarajevu. Živi u Sarajevu.

Objavljene knjige:

Igre voskom (poezija, Međunarodni centar za mir, 1996.)

Muzika zidnih satova (roman, Zoro, 2004.)

“Zvizdićevo ‘pjesničko ja’ se služi lukavstvom osciliranja između tri vremenska plana, između sadašnjosti, rata i predratnog dječaštva, a vremenska distanca se označava kao vrijeme koje je bilo potrebno ‘da mjesta za egzekuciju / Ponovo postanu/ Mjesta tvog djetinjstva’, kako se precizno i potresno konstatuje u pjesmi ‘1995–2015’. Zvizdićev rukopis će po objavljivanju bez sumnje zauzeti mjesto u samom vrhu savremene bh. poezije.”

Dragoslav Dedović

“Stil Zvizdićevog pisanja je prozračan i lagan. Njegove metafore su osobene i originalne, bilo da su fudbalske, košarkaške, ili atletske, one su bazirane na kolektivnom identitetu odrastanja u Jugoslaviji za vrijeme njenog Zlatnog doba. Naravno, ovaj rukopis nije lišen onog što je karakteristika i prve Zvizdićeve knjige, a to je humor, koji liječi sve rane, te balansira emociju i atmosferu ovog rukopisa tako da on, ipak, ima jednu optimističku i lirski mekšu notu.“

Faruk Šehić