PRAIZVEDBE

Povezani članci

• “Mostarska liska” u duhu slobode i optimizma, prva Mala liska Faketi Salihbegović – Avdagić
• Knjiga je sve dostupnija, sve jeftinija, a sve neatraktivnija
• MOJ PRVI ZAVJET
• Mostar
• PROSTORI MAFIJE U KULTURI
• Kako odgovoriti na jednu od velikih zabluda Interneta?

Uobičajilo se, kada je riječ o prvom izvođenju nekog dramskog teksta upotrijebiti izraz praizvedba! Sam sam bio sudionikom više praizvedbi dramskih tekstova, dakle njihovog prvog pozorničkog susreta sa gledateljima.

Bile su to razne teatarske i, uopće, kulturne prigode u kojima je suvremeni dramski pisac doživljavao vatrena krštenja svoga dramskog pisma.

I sam sam se nalazio u različitim ulogama: kao redatelj, kao adaptator ili tek dramaturg, pa onda kao direktor i umjetnički rukovoditelj sudjelovao sam u nizu rađanja i provjera dramatske vjerodostojnosti novih dramskih tekstova.

Od diplomske predstave na studiju režije Odsjeka za opću književnost i scenske umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kad sam režirao bh. praizvedbu teksta suvremenog hrvatskog dramatičara i redatelja prof. Matka Sršena Galop, do prvog izvođenja drame crnogorskog pisca Željka Vušurovića Deportacija, kao redatelj sam kumovao brojnim prvim izvođenjima.

Najviše prvih izvedbi, kad je u pitanju bh. suvremena dramatika, moje redateljstvo veže uz bogati dramski opus Zlatka Topčića, a u širim regionalnim okvirima posvećivao sam se ponajviše dramatici Mire Gavrana, ali tu su i Sead Fetahagić, Venko Andonovski, Džemaludin Latić, Milorad Pavić, Safet Plakalo, Nedžad Ibrišimović, Miodrag Žalica, Fadil Hadžić, Miroslav Jančić, Haris Silajdžić, Ivan Lovrenović, Nijaz Alispahić, Irfan Horozović…

Svi ti pisci ostavili su različite otiske i brazde u mom shvatanju pojma praizvođenja dramskih tekstova. Sjećam se kad je u pitanju bila praizvedba drame Omer paša Latas Duška Anđića i Propercije Miodraga Žalice, desile su se neuobičajene stvari.

Na dan premijere Miodrag Žalica je došao u direkciju Narodnog pozorišta Sarajevo i saopćio da se boji političkih konzekvenci temeljem poruka svoje drame Propercije ili Rimski dan. Tko zna što bi se desilo da na čelu Kuće na Obali nije bio legendarni upravnik Vlajko Ubavić koji je prekinuo svaki razgovor i drama o rimskom pjesniku Properciju je nastavila i svoj postpremijerski život…

I u slučaju drame Duška Anđića presudio je mudri Ubavić. Pred premijeru, u teatar je došao autor drame Jedilište Duško Anđić i zahtjevao da se predstava mora odigrati pod naslovom Jedilište… Ubavić je samo kazao: „Dušane Anđiću, predstava će se igrati pod naslovom Omer paša Latas…“ To je bila jedna od najpopularnijih i na repertoaru najduže trajućih predstava Kuće na Obali…

I kao direktor teatara imao sam razna iskustva sa praizvedbama, od one kad je tajno prenesen tekst Kako Musa dere jarca Zlatka Topčića sa opsjednute Grbavice, do peripetija koje su pratile činove praizvedbi…

Ipak praizvedbe su svečanost, poseban događaj za sve koji u njima na bilo koji način participiraju. Zato njima treba posvećivati sasvim posebnu vrstu teatarske senzitivnosti.

Ali, i opće društvene!