Postoji li model za oslobađanje svijeta od banaka i dužničkih okova?
Povezani članci
Costas Lapavitsas ugledni profesor ekonomije na londonskom svučlištu u kratkom je videoprikazu Guardian predstavio model koji bi, kako tvrdi , svjetsko stanovništvo mogao osloboditi od okova banaka novca i kredita. On tvrdi da je model vrlo jednostavan i izvediv, kao i da su neki dijelovi tog modela već dobro uhodani u današnjem suvremenom svijetu
‘Svijet poslije kapitalizma iz vanjskih bi sila promijenio novac i kredite u takve instrumente koji će služiti narodu’, navodi Lapavitsas. Ističe kako je ponajprije potrebno napraviti dva vrlo važna koraka kako bi se moć novca smanjila.
Prvi se korak odnosi na proširenje opskrbe ključnim dobrima i uslugama. Tu se misli na stanovanje, obrazovanje, zdravlje, penzije i osiguranje i ostala nužna dobra i usluge koje bi trebale biti svima dostupne. Drugi je korak omogućavanje da informacije, mediji, glazba i druga dobra budu praktički besplatno dostupni potrošačima, i to putem interneta, piše Poslovni dnevnik.
Lapavitsas ističe kako bi time kreativni međuljudski odnosi procvjetali, a veća bi se dubina dala umjetnosti. To bi automatski stvorilo i veću pravednost i jednakost te povećalo interes ljudi za literaturu, glazbu, kazalište i ostale segmente koji ljudskom životu ‘daju boju’.
Ugledni ekonomist smatra kako njegov model nije nerealističan jer, kako tvrdi, elementi ove ideje već postoje u kapitalističkom društvu, misleći time na besplatan pristup dobrima putem interneta ili zdravstveno osiguranje koje plaća država.
U tom bi novom društvu novac bio samo praktično sredstvo za računovodstvo i dostavu dobara i usluga ljudima. Usto, novac bi pružao mogućnost izbora, jednom kada su pokrivene sve osnovne potrebe pojedinca – za odjeću, hranu, odmor i sl. U slične bi se svrhe koristili i krediti.
Prema Lapavitsasovom modelu, postojale bi javne banke koje bi nudile sigurnost za štednju, a javni mirovinski fondovi financirali bi se prema izboru pojedinaca. Napominje kako moderne banke već posjeduju baze podataka pomoću kojih mogu ocijeniti kreditnu sposobnost pojedinaca, samo što ih one danas uglavnom koriste zbog spekulacija, a to nas je i dovelo do recesije, smatra. U takvom novoformiranom društvu, informacije bi se koristile ponajprije za prilagođavanje potrošnje prema izboru pojedinca, ali bez spekulacija, navodi profesor.
On smatra kako bi se poduzimanjem ovakvih koraka mogla eliminirati toksična uloga novca u svim segmentima života, a stvarne ljudske vrijednosti dobile bi svoju pravu cijenu.