Podizanje jedara
Povezani članci
Piše: Gradimir Gojer
FILOZOF IZ GODOČELJA
Dugo hodili
Brdima mrkim,
Brodili putima
Nesaznatim, inim…
Uz kačamak odnjihan,
Uz kruške i vareniku,
Filozofiju života snio,
Nebesa ponio u svijet.
Mirise kadulje i lipe
U misao skrio,
Zaključao u hram uma,
Taj dobri filozof godočeljski.
MUNJA VEDROG NEBA
U Kavafisov vers
Ušla je munja vedrog
Neba,
Postkišnog, burnog.
U cjelov Bogorodice
Iza ikonostasa ostale,
Ulazi tihano lahor…
Ostavljam Žitije o postanju
I munji vedrog neba
Dajem razrokost svoju.
ANTIKRIST- HEROJ
Jednako u tišinu
Avetinjsku ulazi psalm.
Orgijamo nebesno, strasno,
Podajemo se boli žudnje.
Gledaju nas oči
Antikristove, herojske oči,
Dobu neherojstva,
Dobu nečasti
Sklone!
NA PEPELNICU, TIHO
Zavjetujemo se tiho,
Na Pepelnicu, tiho. Trbušasti,
Škiljavi, ćopavi, razroki,
Zavjetujemo se Zeusu,
Posejdonu i Artemidi,
Sve više odlazeći iz
Svijeta, kojem, davno,
davno,
Prestadosmo pripadati.
SONATINA ZA KPENU LUTKU
U obzorju cvjetova, prošloljetnjih
Udišem istrošeni benzin i hitam,
Hoću dohvatiti lament koji ispisuješ.
Otvorivši kanate prozora djetinjstva
Ljubičatu svjetlost puštam da me
Grije, na način staromodan, otmjen.
Tek tad krpenu lutku (iskrzanih
Krpa djetinjstva) u iris dovodim,
Kao smrtokaz, kao ljušturu nestanka.
Krpenom lutkom kao totemom
Nelagode, godišta protraćenih,
Mijenjam dnevne senzacije besmisla!
Kanate prozora dokonih od djetinjarija
Ponovo zaklapam i molim strasno
Da krpena lutka ne nestane iz sna!