POBJEDA KAO IZNENAĐENJE

Izdvajamo

• Nakon sahrane, otišla sam do tvoga groba, spustila sam se da ti sve ovo kažem. Doživjela sam dosta toga ružnoga od tebe posljednjih godina i to nisam mogla zaboraviti. Ali ja mogu oprostiti i hoću da oprostim. Da ti oprostim za sve loše, jer sam se sjećala svega dobroga koje je bilo u tebi, prije nego što si počela uzimati herion. Želim ti oprostiti za to što si me udarala i ignorirala. Mogu ti oprostiti iako si se više brinula da budeš narkoman nego za tvoje vlastito meso i krv. Nisam mogla prestati misliti šta bi bilo da je bilo. Da nisi bila ovisnica možda u alternativnom univerzumu. Zašto nisi izbarala mene umjesto ovisnosti? Mogla si biti majka kakvu sam željela. Neko s kim sam mogla razgovarati, neko ko me je mogao paziti, mogla si još uvijek biti sa mnom. Samo da si bila majka! Samo da si!

Povezani članci

• Zašto je važno da rušitelji ne vladaju gradovima koje su srušili
• Božica Jelušić: O, ta uska varoš….
• Slavo Kukić: Zastrašivanje kao temelj etnofašističkoga orgijanja
• Goran Sarić: Napad na neviđeno
• Promocija knjige Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu u Sarajevu
• Dubravka Ugrešić u sećanjima svojih prevodilaca

Naši u svijetu – Ljubušak napisao najbolju priču

Piše: Fahro KONJHODŽIĆ

Mladi dvadesetdvogodišnji Ljubušak, Nedžad Konjhodžić Ned, ovih dana je ugodno iznenadio članove familije i svoje prijatelje, osvojivši prvu nagradu na konkursu za priču o temi droga i predoziranje. Konkurs je raspisala humanitrana organizacija Crkvena gradska misija (Kirkens Bymisjon) u gradu Sarpsbrog, mjestu gdje živi Nedžad Konjhodžić. Nedžadova priča je proglašena za najbolju i na nivou regije Østfold, a u izbor je dospjela 31 priča. Konkurs za priču je raspisan povodom 31. augusta,  dana kada se obilježava dan borbe protiv predoziranja i ovisnosti u svijetu.

– Ova nagrada mi je došla kao potpuno iznenađenje, jer uopšte nisam očekivao da ću biti nagrađen. Vozeći se na fakultet, vidio sam oglas u kojem su objavljene propozicije za konkurs na nivou grada i došavši u školu, napisao sam priču, poslao je i ona je proglašena za najbolju. Potom je poslana na konkurs na nivou regije i tu je također proglašena za najbolju. Bilo je to veliko iznenađenje, ali i mali stimulans da nastavim sa pisanjem, priča ovaj dvadestdvogodišnjak.

Zanimljvo je  da su članovi  žirija  u svom obrazloženju napisali  kako su impresionirani načinom pisanja i iznenađeni kada su saznali da priča ne govori o stavrnom događaju, već da je čista autorova  fikcija.

– Stvarno, nikad nisam  doživio situaciju u kojoj je predoziranost glavno događanje, niti sam ikada vidio nekoga ko se predozirao toliko da mu je život u opasnosti. Jednostavno, kad sam vidio konkurs, priča mi je «došla» u glavu, napisao  sam je za sat i pol i to je sve. Bit će mi drago ako ova moja priča pomogne nekome da se izvuče iz pakla droge i predoziranja.

Tokom ovoga kraćeg razgovora saznajemo da Nedžad, koji se potpisuje skraćenicom «Ned» ima još dobrih priča.

– Tek u posljednje vrijeme sam se usudio da neke od tih priča i napišem.  Ovo priznanje mi je veliki  stimulans da nastavim da se bavim pisanjem.

Inače, Direktorat za zdravlje Norveške, odnosno odjeljenje za nacionalnu strategiju  protiv zloupotrebe droge i predoziranja je dao zadatak da se obilježi 31. august, gdje će priče i predavanja na ovu temu biti glavne aktivnosti. Nosilac toga zadatka je bila organizacija Crkvena gradska misija i slične organizacije za borbu protiv ove društvene pošasti.

Norveška je među zemljama sa najviše registrovanim brojem smrtnosti od predozioranja. Prema informacijama ovdašnjeg Direktorata za zadravlje, svake godine u ovoj sjevernoj zemlji umre više od 260 osoba od predoziranosti teškim drogama! U tom smislu je napravljena posebna strategija u borbi protiv ovisnosti i predoziranja za preiod 2014-2017 sa ciljem da se broj smrtnosti od predoziranaja  umanji ili potpuno eliminiše.  Zato i jeste posvećena velika pažnja 31. augustu, Svjetskom danu borbe protiv ovisnosti i predoziranja.

TEŠKA ISPOVIJED

 Piše: Ned KONJHODŽIĆ

Bila sam u školi kad sam saznala! Imala sam čas matematike i ustručavala sam se zbog zbog glupog malog testa.  A ni na kraj pameti mi nije bilo da ću, za pet minuta, morati razmišljati o sasvim drugim stvarima!

Nastavnica je izašla iz razreda i vratila se sa neobično tužnim licem. Rekla mi je da izađem iz razreda i ispričala šta se desilo. Jedan komšija te je našao i pozvao hitnu pomoć. I da ležiš u bolnici, blizu smrti!

O kako sam bila glupa. Ostavila sam te samu. Bila sam toliko glupa da nisam nazvala i tražila pomoć. Jutros sam ustala, a ti si bila tu, ležala si kao polumrtva. Znala sam da nisi dobro, ali uprkos tome,  nisam  zvala hitnu pomoć. Nešto slično se dešavalo i ranije: uzela si previše i trebala si pomoć. Zvala sam hitnu, želeći da budeš dobro. A rezultat svega su bile modrice koje sam zadobila. Nisi željela da se drugi miješaju. Zato sam te morala pustiti na miru, misleći da ćeš, kao i uvijek, nakon svega, biti dobro.

Bila sam uplašena dok me je tetka Erika vozila prema bolnici. Pitala sam se: koliko puta se to može desiti, dok tvoje tijelo ne kaže sad je dosta!? Razmišljala sam o životu poslije tebe. I skontala sam da to ipak nije najgore. Mogla sam živjeti sa tetkom, i imati život gdje se neko brine o meni, a ne da se ja brinem o tebi. Ali tu misao sam odmah odbacila. Ti si nekada bila dobra majka, dala si mi život, voljela si me i pazila. Sve se promijenilo kad nas je otac napustio. Zašto nisi mogla prestati, kad sam zadnji put zvala hitnu, i kad si opet bila dobro!?

Utrčala sam u bolnicu, u tvoju sobu. Nisam mogla čekati, morala sam znati. Došla sam do tvoje sobe ali me je zaustavio jedan ljekar. On mi je rekao vijest koju nisam željela čuti! Ti si me napustila. Bila si mrtva, nisi bila više sa mnom! Gledala sam doktora u šoku. Nisam  znala šta da kažem; nisi me mogla napustiti; ta bila si maločas živa! Tukla sam doktora u prsa, molila sam ga da prestane lagati. Vrištala sam da  je to nemoguće,  tako jako da su me svi mogli čuti. Niko mi nije objasnio da je moja majka bila tako blizu smrti. To je bilo nemoguće. Dok me je smirivao, doktor je izgledao kao da počinje plakati sa mnom. Uveo me je u tvoju sobu i tada sam te vidjela. Bila si mrtva! To sam mogla vidjeti. U tvome tijelu više nije bilo života. Tada je prokuhalo u meni. Bila sam crvena poput paradajza.

Uradila si to! Uradila si ono što si mi obećala da se nikada neće dogoditi: napustila si svijet zbog svoje ovisnosti. A govorila si mi da se to tebi nikada ne može desiti, da to podnosiš bolje od drugih, da ne možeš prestati jer je svijet tako okrutan i grub.  Kako nisi znala kako je meni kada sam te gledala takvu. Kako si mi  to mogla uraditi!

Okrenula sam se prema doktoru, kao da je sve to njegova greška. Mogao je sve bolje uraditi mogao te je spasiti. Bila sam sigurna da je napravio kobnu grešku. Bila je to njegova greška što nisi više sa mnom, mislila sam… Ali kada sam ga pogledala u oči, znala sam da to nije istina, bio je jednako žalostan kao i ja, kao da te je i on izgubio.

Sjela sam pored tebe i nisam znala šta da kažem. Šta sam mogla uraditi da se ovo ne desi? Bi li pomoglo da sam nazvala hitnu? Ili da li bi bilo bolje da sam ja mrtva umjesto tebe!

Bi li pomoglo da sam te prisilila da prekineš sa tim što te je ubilo. Da li bi bilo bolje da sam išla u školu sa više modrica? Možda bi pomogao neki drugi doktor, možda bi mi dobro došla pomoć od prijatelja, je li bilo išta više što se moglo uraditi? Molila sam boga da mi te vrati. Obećala sam da ću vjerovati u njega, da ću mu pokloniti svoj život, ali nije mi odgovorio.

Kada su mi se misli izbistrile i stišale u glavi, bila sam prisiljena da pogledam tvoje mrtvo lice prvi put iz blizine. Tako tiho i smireno. Izgledala si sretnije nego što si bila posljednjih godina tvoga života. Tvoje mrtvo tijelo me je natjeralo na plač! Plač koji postade zavijanje! Moji suzni  krikovi su se mogli čuti u hodniku. Napustila si me zuvijek i nisam te mogla vratiti. Plakala sam nekoliko minuta, ali to je izgledalo kao nekoliko sati.

Natjerala sam se da prestanem plakati i da počnem razmišljati praktično. Kako ću te sahraniti, ko će doći, hoće li iko doći nakon tvoga ponašanja. Znala sam da nisam odgovorna, ali osjećala sam se kao da jesam. Počela sam ponovno plakati, ovoga puta tiše. A ovoga puta moje suze su trajale više dana.

Na tvojoj sahrani, bila sam tiho, nisam ništa govorila. Ljudi su došli, iako ti to nisi zaslužila. Ljudi su govorili kako ti je bilo, a ne kakva jesi bila. To me je natjeralo da se smijem u sebi. To nisi bila ti. Ne tih posljednjih godina tvoga života. Bila si parodija, sjena od onoga što si nekad bila, samo zbog  toga je tata otišao. Nije bio na sahrani, a nisam to ni očekivala.  Bio je đubre,  samo je otišao, ali ti si mogla odabrati nešto drugo. Nisi morala odabrati da budeš ovisnica! Mogla si odabrati mnogo toga drugoga.

Nakon sahrane, otišla sam do tvoga groba, spustila sam se da ti sve ovo kažem. Doživjela sam dosta toga ružnoga od tebe posljednjih godina i to nisam mogla zaboraviti. Ali ja mogu oprostiti i hoću da oprostim. Da ti oprostim za sve loše,  jer sam se sjećala svega dobroga koje je bilo u tebi,  prije nego što si počela uzimati herion. Želim ti oprostiti za to što si me udarala i ignorirala. Mogu ti oprostiti iako si se više brinula da budeš narkoman nego za tvoje vlastito meso i krv. Nisam mogla prestati misliti šta bi bilo da je bilo. Da nisi bila ovisnica možda u alternativnom univerzumu. Zašto nisi izbarala mene umjesto ovisnosti? Mogla si biti majka kakvu sam željela. Neko s kim sam mogla razgovarati, neko ko me je mogao paziti, mogla si još uvijek biti sa mnom. Samo da si bila majka!  Samo da si!

 (Preveo:  F.KONJHODŽIĆ)