PJESNI IZ VALLARSE, Gradimir Gojer

Povezani članci

• Film “Quo Vadis, Aida?” dobio još jednu nagradu
• Diana Burazer: Oprost
• Božica Jelušić: Poklonstva i poklanjanja
• Da li je sećanje moćnije od vremena?
• Draško Luković: Obrazovanje (za) patriote
• Bijeli gavran

DANTE U VERONI

         Zapisano 21.08. A.D. 2015. u Veroni

 

Znoj što vonja iz huka

Svjetine kao da gura,

Pokreće, traži kret

Iz paklenske omorine

Što postaje opsesijom.

 

Dolazeći pred okomicu

Pjesnikovom imenu pripadajuću

Osvrćem se, pogled sklanjam.

Pjesnik u kliktaj stasao,

Svejednako šuti, motri…

 

Čudo stoljeća u koje

Zalutao je osamljen, sav

Nelogičnosti ovoj nepristao.

Katrena prisjećam se iz

Nesklada stiglih i šutim.

 

Veronski dan sunčan.

Na trg što Danteov je,

Upućujem pozdrave tihe.

U zaborav hotimice upisujem

Svjetine kliktaj, barbarski!

 

 

MALI KAFE U TREVIZU

 

Za grad u kojem bio

Ovaj rab božiji nije,

Za ulicu kaleti sličnu,

Mali kafe sniva;

Za stolom Dante i Petrarka

Sami za budućnost, osamljeni.

 

U Trevizu agon čudan, pjesnički.

U Trevizu Dante i Petrarka

Nude mi dijalog. Nemoć

Se doba ovog u svijest

Uvlači; odustajem jer

Sam sam, kao oni. Sam!

 

 

NIJE NI KRAJ, NITI POČETAK

 

U predvorje bazilike, u

Tren središnji mislim i

Ostavljam tragove pjesni.

Doba kvatročenta mislim,

A misli današnjeg dana mrsi

Trag što traje od nesna, sav.

U predvorje pogled s freske

Polažem blizak srcu i znam:

To ni kraj, niti početak nije.

 

 

NEZAPISANI BROJ

 

Vallarsa, kolovoz

Daždi u ovom gradu,

Daždi u pokrajini, sve.

Baš sve taj dažd mijenja,

Sve, samo nezapisani broj ne.

 

Gradimir Gojer